Wednesday, January 29, 2014

Bijele koke s neba pale...

I cijeli grad paralizirale.

Izgledao je divno dok je padao, čak sam uživala u vožnji bijelom i pokuzaleđenom cestom gledajući kako velike bijele krpe padaju po našem bijelom autiću. I tu je romantici došao kraj jer me ujutro dočekalo ledeno doba i ekstatična Frida koja nije mogla dočekati da se izvalja u snijegu.


Izašla sam ispred kuće i skoro se ubila jedno 20 cm od ulaznih vrata, ispred vlastitog auta. Ulica je bila gotovo u potpunosti prekrivena ledom, a kroz ono malo prohodnog dijela sam ja šetala kao po jajima pokušavajući natjerati Fridu da mi ide uz nogu (kako da ne) i moleći sve živo da ne padnem koliko sam duga i široka. 
Trebalo mi je poprilično vremena dok sam se uspela uzbrdo do šume i tek kad sam došla do vrha i bacila pogled na ulicu ispod sebe, zapitala sam se kako da se vratim natrag. Da otkližem? 
Dok je Frida bezbrižno trčkarala okolo, papala snijeg i igrala se sa smrznutom travom, ja sam nastojala ne razmišljati kako bi izgledalo da se prospem po nizbrdici, sa lajnom u ruci i ničim što bi me zaustavilo u padu.


Naletio je susjed i totalno sam ga očajno pitala za savjet kuda da krenem jer sam imala dojam da ću tu ostati čitav dan, čekajući da probije sunce i otopi bijelo sranje. Osjećala sam se ko penzioner, spuštajući se centimetar po centimetar, držeći se za zid pa za neku ogradu sa željom da što prije uđem u stan.

Taman kad sam stigla na sigurno, popila malo čaja i predahnula, bilo je vrijeme za odlazak u montažu, dovršiti neke stvari. Ovaj put sam izašla van još spremnija, znajući što me čeka i...par trenutaka kasnije sam se našla pred jedno 15ak kompletno zaleđenih kamenih stepenica. Stajala sam na vrhu i tupo gledala u sav taj led. Romantika, my ass. U Dalmaciji je snijeg sve samo ne radost.


Zazvonio mi je mobitel i tatin veseli glas mi je poželio dobro jutro.
'Jeste li zatrpani?'
'Znaš šta, tata, stvarno nije vrijeme za razgovor, ovdje je pakao.'

Odjednom iza sebe začujem istog onog susjeda od maloprije kako viče:
 'Prođi kroz moje dvorište, skroz je očišćeno!'. Odsad mi se može parkirati pred ulazna vrata koliko god želi.


22 comments:

  1. Hahaha, nećeš vjerovati, ali baš sam pomislila na tebe kada sam na dnevniku gledala reportažu kako su u Šibeniku otkazali školu radi poledice!
    Neki sam dan čula izjavu: jedan od znakova odrastanja je kada počneš mrziti snijeg! Tako točno!
    Uglavnom, ja sam jučer završila na podu s raskrvavljenom rukom i dobrano natučenom guzicom i butinom... sretna što nije bilo loma ... i kod nas je koma i stvarno jedva čekam da se otopi!
    Čuvaj se! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ajme jesi sad dobro? To je grozno, stvarno imaš sreću što nisi slomila nešto...to sniježno vrijeme je zapravo grozno, kroz prozor sve izgleda krasno, a vani led.
      Ja sam jutros pomislila, da barem još uvijek idem u školu, mogla bi ostati spavati :)

      Delete
  2. Lol :D Dobar susjed :D Totalno znam o cemu pricas jer je meni ovdje tako svake zime. Ima taj jedan period kad se snijeg topi polako preko
    dana ali onda cim dodje vecer i noc se sve opet zaledi a u jutro te doceka sklizanje. Iako ovdje lijepo pospu ulice sa malim kamenjem i soli, svejedno to ne pomaze jer se ja redovito svake godine prizemljim na guz kad izadjem na cestu.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ovdje su redovito svi nespremni na snijeg i onda je to u razmjerima elementarne nepogode :) Led je grozna stvar, možeš biti najspretnija na svijetu i opet poljubiti pod :)

      Delete
  3. Hahaah :D Nemoj me mrzeti, smejem se jer verujem da nije ni malo lako funkcionisati po ledu i snegu.
    Naročito uz psa koji obožava ići van.
    U Slavoniji je slično, s tim da nikome na pamet ne pada da krene s čišćenjem. Kažu- padaće još, da ne pokrećemo ralice za džabe :D
    Ja volim sneg <3
    Čak i kad poljubim guzicom tlo, i tad ga volim.
    A voli ga i moja šicuica :D I tako gacamo sve dok nam se savest ne smrzne.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Samo se smij, zato sam ovo i pisala :) i meni je sad smiješno, pogotovo nakon što se sve otopilo :)
      Ni ovdje se nitko baš previše ne zamara s čišćenjem, kažu, izaći će sunce i otopiti ga :)

      Delete
  4. Mene nije zasmetao, fejk Timbice glavu čuvaju :D Doduše strašne poledice nije niti bilo.

    ReplyDelete
  5. "Bele koke s' neba pale...a do jutra sve nestale.." pa sad gackam po blatu :)) Ove moje dzukele samo sto nisu provalile vrata nocas..eno ih kamuflirane u drva za lozenje, glas im se ne cuje :)))

    ReplyDelete
    Replies
    1. haha joj najgore je to blato nakon svega, pa imaš dojam kao da po smeću gaziš...sve prljavo i mokro :)
      blažene džukelice :D

      Delete
  6. Hahahhaha, a jeste smiješni vi Dalmatinci kad vam padne snijeg i zalede se ceste, to je kod nas pod normalno :D Ali svakako dijelim osjećaj veselja kad snijeg pada i sve je lijepo, i onda sljedeći dan osjećaj mrzovolje kad skužiš da nije taj snijeg tako super baš.. Ajd barem je Frida vidjela snijeg i nauživala se!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Kod nas je to prava elementarna nepogoda hah :) I da, barem se Frida zabavila, ali se svejedno nadam da se to više neće ponoviti ovu zimu :)

      Delete
  7. lol, srećom imaš super susjeda, palac gore za dobrosusjedske odnose :D
    sjetih te se dok sam gledala slike šibenika na telki... srećom nas je južnije ipak zaobišao :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Baš ste imali sreće, nas je totalno iznenadilo :)

      Delete
  8. Uf ovdje bar nema nekih velikih skalina koji bi mogli bit problematicni, ali svjedno ne volim snijeg

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ne znam šta je ovdje gore, skale ili uzbrdo / nizbrdo :)

      Delete
  9. Ajoj, i ovaj moj pas je ekstatičan, a ja kad pogledam napolje, baš mi se ne izlazi... šta ćeš, moraš. Zato je lep osećaj kad se vratiš kući gde je suvo i toplo. Dobar ti taj sused!

    ReplyDelete
    Replies
    1. A dobro kažeš, najljepše je nakon svega ući u topli stan :)

      Delete
  10. Vi Dalmatinci samo nešto kukate :D Šalim se naravno, mislim da je stvarno nezgodno kad padne snijeg i sve se zaledi, a ono ima puno stepenica i uzbrdo nizbrdo putova. Kod mene je sve ravno i ljudi su navikli na snijeg, ali svake godine iznova se iznenade kad snijeg padne usred zime jer ih je dočekao nespremne :)

    ReplyDelete
  11. ma nebo i zemlja je snig na kopnu i na moru! doli kod nas sve zaledi, a tako nije u Zagrebu. u nas bura sve sašije. :/
    nadam se da će se brzo otopit...

    ReplyDelete
  12. ahahaha :D a slatki ste, oboje :P

    ReplyDelete
  13. kao jedna od onih koja se u snijegu zna samo valjati (riječi jedne prodavačice u city centru u Splitu) ili eventualno padati, posve razumijem. Snijeg lijepo izgleda na slikama, ali za nas koji nismo za njega spremni i na njega nismo naučeni, nije posebno romantičan:) Kad sam se jučer vratila u Mostar i vidjela snijeg pao mi je mrak na oči, a kad sam ušla u ledenu kuću koja je bila prazna par dana jer mi je muž bio na operaciji...e onda mi je stvarno prisjelo. Mrzim hladnoću, pogotovo kad sam bolesna, ove godine se neću baš veselititi snijegu.

    ReplyDelete

Thank you so much for all your lovely comments :)