Friday, December 19, 2014

Oh Christmas tree, how lovely are your branches

Sjećam se ukrašavanja bora s didom, babom, roditeljima i sestrom dok smo bile male. Sjećam se gotovo svih kuglica, one dvije nevjerojatno velike: roze i zlatne, one gradient šarene, staklenih djedova sa šljokicama kojih je s godinama bilo sve manje i manje i zatim ptičice. Joj kultne ptičice koje su mi valjda prva asocijacija kad netko kaže ‘božićno drvo’.
Sjećam se našeg prvog ogromnog bora kad smo preselili u vlastiti stan, bila sam mravac u osnovnoj školi. Nikad ga neću zaboraviti, toliko većeg od mene, bio je kao iz filma. I svi sjajni ukrasi, tamnocrvena sa srebrnom, svi stakleni, osjetljivi, puni šljokica…predivni. I ptičice.


No, uvijek mi je najdraža stvar bila potraga za savršenim borom. Sve kasnije što bi uslijedilo je bilo divno, toplo i veselo, ali ništa se nije moglo mjeriti sa lutanjem okolo, mjerkanjem ponude borova i onda onaj trenutak kad ugledaš savršeni, a tata ga spakira u auto. Savršeni trenuci koji mi i sad, dok ovo pišem, fale.

Onda su baba i dida nabavili umjetni bor. O moj bože, to mi je bio smak svijeta, ali im je tako bilo lakše, pogotovo kad smo svi mi klinci narasli, a njima bi ostavili samo iglice koje sumanuto padaju po podu i tepihu iz dana u dan. Ali bio je lijep (i još uvijek je, toliko godina poslije), taman visine, taman dovoljno širine da ga ‘ima’ i da stane mnogo trakica između i taman savršeno popunjen. Pravi bor, samo što nije pravi. Ne miriše, a to je ono ključno, da kad uđeš u stan, u dnevni boravak, odmah osjetiš taj svježi borov miris i onda još sve svjetluca i sjaji se i blagdani su savršeni. Ok, pretjerano sam emotivna.


Dugo sam zagovarala pravi bor. Točnije, sve do prošle godine, kad sam konačno i sama poklekla i zajedno s Marijem kupila veliki i savršeni bor. Držala sam ga mjesec dana tako okićenog, ako ne i više. Štoviše, jedva sam se natjerala da ga skinem i spremim u kutiju, toliko mi je bio divan. Pitate se što me natjeralo da promijenim mišljenje i nakon čitavog života s pravim borovima odaberem umjetni? Pa idemo redom:
  1. ponuda borova u Šibeniku je bila tako očajna (a vjerujte mi, imam apsurdno velike kriterije za odabir tog drvca) da nisam više znala što da radim, a opcija kupiti neki koji ‘može proći’ ili ‘liči na nešto’ naprosto nije dolazila u obzir, što nas dovodi do iduće točke:
  2. bili su apsurdno skupi, a nisu valjali ništa. A nema šanse da kupim smreku ili nešto što prolazi kao božićno drvce, no way.
  3. živim sa psom koja obožava prolaziti pored grana i provlačiti se ispod tako da bi količina iglica na podu bila suluda, a da ne spominjem i mogućnost da joj se kakva iglica zabije među šapice.
  4. kad se sve to zbrojilo, a Božić se opasno bližio, bilo je ili kupiti umjetni bor ili ostati bez bora.
Pa hello, fejk drvce. Možda ne miriše kao jelka, možda mi je na dodir totalno neprirodan, ali, kad se sve zbroji, jednako me usrećilo kao i sva drvca prije njega. Ove godine, s obzirom na studentski život i podstanarski stan, odlučila sam da si prisvojim onaj ogromni bor na Korzu. Pravi je, okićen je u crveno-srebrnim tonovima koje najviše volim i veeelik je. A stan će biti zadovoljan sa malim stabalcem u teglici i božićnom zvijezdom. Zato jer duh blagdana ionako nosimo u sebi.


Da vas čujem, kako stojite s ovim dilemama?

SHARE:

7 comments

  1. meni je pravi bor skoro pa obavezan kada ima djece, jer mi se i samoj taj ritual kupnje božičnog drvca (koje je za mene uvijek bor o kakvoj god jeli bila riječ) s ocem značio neizmjerno puno. Mislim da mi je nećaku jedna od prvih riječi bila bor (došla je netom iza mama, tata, dida, baba, dida, teta, ko (skraćeno za ujko), a možda čak i prije neke od navedenih, mislim da mu je bilo šest mjeseci tog prvog Božiča kojeg smo slavili zajedno.

    S mužem nekako od početka kitim to umjetno drvce i ono me veseli, mada bih voljela kada budem imala djecu uvesti taj ritual kupnje božičnog drvca (mada zapravo nemam pojma kakva je situacija tu u Mostaru. U Splitu se prodaju na parkiralištu ispred moje zgrade pa to znatno olakšava stvari). Što se tiče mirisa, ja sam to rješila tako da sam ubrala par grana jele koju je moj muž posadio davno (ogromna je pa ju je nemoguće okititi vani što bi bilo idealno)..i tih par grana baš divno miriše.

    Uglavnom, slažem se da su blagdani u srcu i da su te sve druge stvari u stvari sporedne.

    ReplyDelete
  2. naravno, pravi :)) iz svih razloga koje si napisala, a najviše naravno mirisa :)) iglice meni ne smetaju, iako mama ludi, al ja joj kažem da je Božić jednom godišnje i da se ne isplati sekirati oko iglica :)) kad bi uzimala umjetni, uzela bi si samo kao dodatak pravom, tipa za svoju sobu i sl. i bijeliii bi bio :D a moja baka i dida isto imaju umjetni i sjećam se kićenja tog kad sam još bila malaa, i najviše tih ptičica haha :D volim ih i dns vidjeti..svakako ću ih naslijediti od bake i dide :)

    ReplyDelete
  3. Jednako!! :) Imala sam uvijek pravi pravcati boric kad sam bila mala i zivjela s roditeljima ali otkad sam se uselila s muzem u stan, uvijek smo imali "fejk" i nikad mi nije nedostajalo pravo drvce. Kako si i sama rekla, da se naci odlicnih "fejk" zamjena koji izgledaju kao pravo drvce i donose jednaku srecu i bozicni ugodjaj kao i pravo, minus THE miris :)
    Na kraju si tocno zakljucila, nije glavna stvar Bozica drvce, niti koliko je veliko ili okiceno, vec nesto sasvim drugo... Ovaj na Korzu izgleda predivno, stvarno ga je milina gledati! :)

    ReplyDelete
  4. Ja sam za veštački bor, najviše zbog toga što većina pravih bude posečena i onda kad uvene spaljena (dakle, krademo od prirode), a i te iglice koje otpadaju su prava napast. Znam ljude koji imaju pravi bor u dvorištu i onda ga prebace u saksiju za praznike, da im stoji u kući, a posle ga opet vrate i zakopaju u dvorištu tako da drvo nastavlja da živi, ali su oni u manjini.

    ReplyDelete
  5. Mi smo uvijek imali umjetni moram priznati tako da nemam posebnih uspomena na ritualne kupovanja i sl. Znam da mi je taj bio divan (iako je iz danasnje perspektive bio kao metla) i da sam se tresla od uzbudjenja kada bismo ga kitili na Badnjak :) Kad sam pocela zivjeti sama, i mi smo kupili umjetni pogotovo jer smo u zgradi bez lifta i zadovoljna sam njime :) Da sam u kuci i da imam vise prostora cak bi i razmislila o pravome ali u tegli pa da ga mogu posaditi ili presaditi poslije... ugl, ne zamaram se time toliko ... nadam se samo da cu svojim malenima uspjeti objasniti pravu bit i smisao Bozica i sto mi to uopce slavimo iz zasto... cini mi se da je nekada to bilo puno lakse bez sve te puste komercijalizacije i svega :/

    ReplyDelete
  6. zaboravila sam reći da mi je ova prva fotografija sa svjetlima u obliku srca savršena ...

    ReplyDelete
  7. pa zapravo nemam dilema, vec neko vrijeme ne kitim borove, ove godine i da sam htjela ne mogu jer nemam ukrasa uopce u zagrebu a iznenadno sam ostala tu, al proslavit ce se ipak nekako

    ReplyDelete

Thank you so much for all your lovely comments :)

© Smile, Snap, Sparkle.. All rights reserved.
Blogger Designs by pipdig