Thursday, January 15, 2015

Midnight diaries

Skinula sam šminku i navukla trenutačno omiljenu fluffy pidžamu na šapice. One druge šapice su se udobno smjestile uz mene na kauč i bacile se na spavanje. Spajam dva eksterna diska i prebacujem sirovinu dva različita video materijala koja čekaju početak montaže. Povremeno škicnem TV i epizodu NCIS-a pitajući se kad će se više Kensi i Deeks zbariti. Umorna sam.

image via Pinterest
Razmišljam o blogu i nekim novim temama i kretanjima. Paralelno s tim slušam Colbie Caillat i njen ‘Try’ te lipsync-am gledajući se u odraz u vitrini nasuprot kauča što neizbježno uvodi malo patetike u ovaj post. Bez brige, sve je u redu, samo mi se jako sviđa pjesma, a kad se tako ulovim nečeg onda ga stalno vrtim na repeat. U mojim iTunesima to najbolje znaju albumi od Taylor Swift. 
Treba mi mali odmor i zato za večeras ostavljam sve po strani i pišem ovaj post nakon čega ću se baciti na dovršavanje započete knjige koju do ponedjeljka moram vratiti u knjižnicu, a odavno sam si obećala da tamo više neću skupljati zakasnine. Jede mi se cheeseburger, a Mekić nije u blizini jednako kao ni neki dobar fast food (iako nema šanse da bi u ovo doba večeri samo zbog toga izašla van smrzavati se). Pa mi se jede i Pringles, ali naravno da ni čipsa više nema u stanu pa na kraju ostajem sa nekim intergralnim keksima koji me totalno deprimiraju. 

Vrtim po glavi koji bi post nakon ovog mogao uslijediti i ništa dobrog mi ne pada na pamet. U zadnje vrijeme mi se posao, faks i sve više projekata na kojima paralelno konstantno radim miješaju u blog i kao rezultat toga često uopće nisam sigurna o čemu želim pisati. Možda mi se samo blebeće ovako kao danas, bez ikakvog reda i smisla. Pišem, brišem pa napravim pauzu, pa se igram sa Fridom pa onda opet malo pišem…i tako. 
Pitam se da li je ovo što radim na blogu stvarno odraz trenutačne mene i da li sam zadovoljna s onim što radim. Da li želim nešto više, konkretnije, pametnije, autentičnije, raznovrsnije…problemska pitanja koja su prokletstvo bavljenja umjetničkim poslom i bilo je samo pitanje vremena kad će se uplesti u blog. Dugo sam se mislila da li da išta o ovome uopće spomenem na blogu, ali čemu sve ovo uopće ako ćemo se stalno praviti da apsolutno sve držimo pod kontrolom? Ponekad nastupi zasićenje. Zbunjenost. Nezadovoljstvo. Nesigurnost. Preispitivanje. Istraživanje. I možda ponekad samo želim sjediti na kauču zamotana u najmekšu dekicu koju imam, podijeliti je s Fridom, grickati neki junk sa strane (sutra pravac Konzum odmah nakon faksa), gledati serije, scroll-ati kroz Instagram feed…bez trunka šminke i u izdanju koje ni u jednom paralelnom svemiru ne bi ušlo u outfit post. So be it.

SHARE:

15 comments

  1. Mislim da je raznovrsnost čini blog više autentičnim, svakako ne manje...ja imam puno inspiracije u zadnje vrijeme, pa i u vezi bloga, ali jednostavno me grize savjest što na blog odvajam vrijeme kad mi ništa drugo u životu nije sređeno pa tako objavljujem sve manje i manje.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Vjerujem ti, nadam se da će se stvari početi pomicati na bolje pa da ćeš se i ti ponovno vratiti svakodnevnim objavljivanjima :)

      Delete
  2. Samo si daj oduska sa svim mislima... Nekad jednostavno trebas neko vrijeme da si razbistris glavu i da vidis u kojem smijeru zelis ici.
    Sto se tice bloga, mislim da je bolje kad je blog raznovrsniji, cini ga posebnijim i zanimljivijim.
    Ok, ne moras pokriti bas svaku temu od mode, do hrane, do ljepote, do fotografije i sl. You get my point!
    Mislim da je blog odlican nacin da se bude kreativan i to podijeli sa svijetom a sve kreativne osobe imaju nekoliko slojeva, pa tako i blog
    nekako postane slojevit jer osoba koja ga uredjuje "ispoljuje" svoju osobnost preko njega.
    Sretno draga sa svime, ja sam uvijek prva koja ce otvoriti ovo divno mjesto i citati/ gledati sve sto "izbacis".

    ReplyDelete
    Replies
    1. Dobro kažeš, samo treba malo razbistriti glavu umjesto je samo zatrpavati raznoraznim razmišljanjima koji te na kraju samo zakoče :)

      Delete
  3. Svi imamo takve dane, nekada i mjesece a neki čak i godine!! Ja sam konstantno u nekoj up and down fazi kada ili sam pretjerano euforična oko svega ili nemam volje za ništa i sve bi spustila... Mislim da tu dosta važnu ulogu ima i karakter. Mislim da većina nas žena pokuđšava zadovoljiti i sve svoje ali i potrebe svoje okoline i teško nam je "pomiriti se" da to ne može. Nedavno sam pročitala super članak naslovljen- Nema super žena samo super umornih žena! :)
    I šta sam ja sada željela reći... hm, take it easy one step at the time! A mi te volimo i pratimo o čemu god pisala! :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Slažem se s ovim što si rekla, nisam razmišljala u tom pravcu, ali bome ima smisla. A znamo kako je teško zadovoljiti apsolutno sve strane, nemoguće draga moja :) A mislim da sam se u nekim trenucima previše opterećivala s onim što objavljujem i na trenutke zaboravljala da je ovo samo lijep hobi i da treba reagirati onda kada se za to osjećaš :) :* Hvala ti!

      Delete
  4. Ako je blog online dnevnik, onda je logično da se beleži svašta u njega. A sad se i meni jede Pringles, samo što me mrzi da odem do prodavnice. Možda je tako i bolje.

    ReplyDelete
    Replies
    1. E baš to :) Ja sam kupila čips, nema zafrkancije :)

      Delete
  5. Ja mislim da postoji paralelni svemir u kojemu bi outfit s pidžamom bio super poželjan da osvane na blogu :)
    Dobro je nekad sjesti i razmišljati ali imaj uvijek na umu da je blog uvijek tu i uvijek možeš pisati o čemu god želiš kad god želiš, a isto tako možeš ne pisati koliko želiš. Samo da ne postane chore, onda to nema smisla više. I mene muči inspiracija u zadnje vrijeme, a čini se i općenito dosta blogera. Nakon nekoliko godina bloganja dođe do zasićenja istim temama na različit način i to je ok. Samo treba pronaći neku mjeru pa da nas i dalje veseli.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja bi voljela da postoji neki blog sa takvim outfitima, a ne da je uvijek sve divno, krasno i na mjestu. Dosadi to nakon nekog vremena :)

      Delete
  6. Nekada je sasvim u redu napraviti pauzu i odmoriti od svega. Od sveta.
    Blog neće otići nikuda.
    Budimo realni, ti si u vrlo kratkom roku iskusila velike promene (selidba, fax, projekti...) i skidam ti kapu.
    I sasvim je u redu da ovako ''na papir'' baciš po koju random misao.

    <3 lav ju.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Dobro kažeš, hvala ti :)
      lav ju tu <3 <3

      Delete
  7. Super post Matea, bas onako iskren i tvoj :-) Na svom blogu mozes pisati o cemu god ti pozelis, sto ti je god na srcu, u tome jest i ljepota bloga, zar ne? I sto si vise svoja, ljudi to vise prepoznaju i znaju cijeniti!
    Ja sam te draga zapratila putem GFC-a, pa ukoliko zelis, zaprati i ti mene, a potraziti cu te i na instagramu, da ostanemo u kontaktu!
    Uzivaj u vikendu,
    Pusa iz Italije,
    Sonia Verardo
    http://www.trenchcollection.com/

    ReplyDelete
  8. Svi ponekad imamo takvih dana. Kada se preispitujemo, pišemo, brišemo, jedemo, molimo, volimo:D I to tako valjda treba. I kad najmanje očekujemo, daje dobre rezultate.

    ReplyDelete
  9. ja mislim da je mijesanje svega u blog zapravo pozitivna stvar, jer je i to dio tebe i tvog zivota, a to je ono sto nam je zanimljivo u blogovima :D tj bar meni XD

    ReplyDelete

Thank you so much for all your lovely comments :)

© Smile, Snap, Sparkle.. All rights reserved.
Blogger Designs by pipdig