Wednesday, March 11, 2015

O nemogućem


Glava mi je prepuna svega što bi htjela napisati, ali od kaosa ponekad ne ispadne ništa pametno.
Reći ću samo ovo: nakon puno nerviranja i pitanja što bi bilo kad bi bilo ili ajme šta bi netko mogao reći ili kako će sve to ispasti...odlučila sam da me više nimalo nije briga. Odsad radim samo i jedino stvari koje volim i u kojima uživam bez obzira koliko mi po putu bilo teško i komplicirano. Ne dajte se, ljudi moji, borite se, bez obzira koliko nešto djeluje nemoguće, znajte koga trebate i možete poslušati i pitati za savjet, pošaljite k vragu sve ono što vam stvara nervozu i onaj ružan osjećaj u želucu, pronađite ono što volite i dajte svu svoju snagu u ostvarenje tog cilja. I samo hrabro i pozitivno naprijed.
I pritom ne zaboravite na drage ljude oko vas, ne podcjenjujte sitnice i nemojte misliti da sve možete sami. Jer ništa nije vrijedno ako si sam, nevoljen i jadan. Ponekad se probudim i već u startu znam da me čeka odvratan dan, ali kad vidim jednu njuškicu i jedno lice pokraj sebe, za ništa drugo me nije briga. Ili zajedno pošaljemo k vragu taj dan i ostanemo u krevetu. I ne dao Bog da mi se još jednom dogodi da prođu četiri mjeseca bez da ulovim vremena da nazovem jednu od najbližih frendica. Ništa nije toliko važno da zaboraviš one koji su tu bili za tebe kad nitko nije.

SHARE:

12 comments

  1. Word.
    Na ovo sam se morala često podsećati prošle godine, no sad mi je to lifestyle.
    Jedan je život i nemamo baš puno vremena da bi ga traćili na budalaštine.
    :***

    ReplyDelete
    Replies
    1. I ja sam se dosad stalno morala podsjećati na to, ali nema više odgađanja :) Slažem se s tobom u potpunosti! :****

      Delete
  2. Čudno je koliko usputnih stvari ima samo u danu, a na kraju se sve svede na čistu emociju.
    Volim reči, volim fotku!

    ReplyDelete
    Replies
    1. E dobro si ovo rekla, na kraju je sve emocija.
      Hvala ti puno :)

      Delete
  3. absolutno potpisujem...i ja sam u nekom sličnom razdoblju nerviranja i brige...u nekom trenutku jednostavno mi je svega bilo dosta i rekla sam sebi...ništa, samo naprijed dalje, s više rada nego ikad prije pa što ispadne ispadne....

    i da nikada ne smijemo zaboraviti one koji su uz nas bili kada nitko nije...

    fotografija je prekrasna!

    ReplyDelete
    Replies
    1. e baš to...u jednom trenutku od svega toga naprosto pukneš i odlučiš otići u svom smjeru, s puno truda i rada pa šta bude :)
      puno ti hvala!

      Delete
  4. Ja se od prošle godine nastojim voditi ovom politikom, a sada kada znam šta znaći nedostajanje u pravom smislu te riječi, sve sam svoje brige prepolovila. Ako bude briga, a bit će ih, život ih sam po sebi donosi i odnosi, brinut ću se opet samo za najdraže jer sve drugo nije bitno i može proći bez dubljih emocija. Život je takav ima i lijepih ima i ružnih stvari, samo treba znati da ništa od to dvoje nije vječno. Fotografija - apsolutno oduševljenje!!! ♥ Da znaš da sam mnogo poželjela tvoje postove, uskoro ću se vratiti u redovno čitanje. :) :**

    ReplyDelete
  5. Odlicno! Neki ljudi to i ne skontaju. Ja sam se cak i nervirala kad vidim da neki ljudi ne razumeju neke stvari, ali to je sve...bezveze. Samo dragi ljudi, i to pravi ( a to uvidimo kad razmisljamo bas ovako kako si napisala) i onda smo ispunjeni.

    ReplyDelete
  6. tako je, povikaše seljaci ;)
    treba doć do ovog, nekom to dođe prije, nekom malo kasnije... ali bitno da dođe :D

    ReplyDelete
  7. Bas to! Ali bas! Uspijevam li i sama biti toliko pametna... ne uvijek i ne sa svakime, moram biti iskrena ali opet... korak po korak, ucimo dok smo zivi, zar ne? Volim ove tvoje postove... nacin na koji pises, pogodis u "sridu" i to me uvijek pozitivno pogodi... hvala! :)

    Fotka je <3

    ReplyDelete

Thank you so much for all your lovely comments :)

© Smile, Snap, Sparkle.. All rights reserved.
Blogger Designs by pipdig