Thursday, May 28, 2015

If I were anonymous on this blog...


Lately I've been thinking about how this place would be different if I weren't here under my real name and surname. Before owning Smile, Snap, Sparkle I've had a few blogs that were mostly focused on a written word and a stream of consciousness and boy I adored them. To this day those types of blog are still amongst my favourites and after several weeks of thinking and feeling weird and out of place I've realised where the problem lies. 
The fact is, I miss writing.
And if my blog isn't happy then I'm not happy.

So that's the reason why I've been so quiet for the past couple of days. Since I'm a constant work in progress it only makes sense that my blog is the same. We grow. Evolve. Learn from mistakes. Know our priorities and things we love. 
This little place has been my loyal companion for almost three years and sometimes I feel like it doesn't represent me in a way I want it to. 
For example:

* I almost never write about films and filmmaking and that's what I do for living. And do I even have to mention how much I love my job?
* I have so many insane fashion related stories connected to certain items that I've never shared, but always wanted. 
* I love writing so much but have listened too many advices which said: 'Don't write too much 'cause no one reads that on blogs anyway.' Seriously, that's so stupid. Beyond stupid.

There's only one thing that will always stay the same. 
Recently I got in a really cool conversation about photography and somehow it went in a direction of this blog and its outfit posts. A person told me: 'Why don't you shoot your personal style posts? I mean you're a photographer after all and I bet those self-portraits would look amazing.' I would lie if I said I didn't thought about it, but I dismissed the idea because those posts have always been a team work between me and my boyfriend and we've always had so much fun creating them. I wouldn't trade that feeling for editorial looking self-portraits of me in my daily outfits. I would photograph other people, but have absolutely no interest in shooting myself. I never wanted to be a model anyways.

The problem with everyone being able to know your name kinda limits you in writing whatever you want. Or maybe not, sometimes it's just a matter of leaving some fears behind. 
What do you think? 

SHARE:

12 comments

  1. Ja sam se konacno opustila otkad sam dosla u Ameriku i bas kao sto si rekla, prešla sam sve te neke bizarne strahove i dosadne savjete i odlučila da cu pisati o cemu god hoću, kad i kako hoću, pa ako zelim npr. napisati fuck off onda cu to i napraviti pa makar vise nikad ne dobila niti jednu poslovnu ponudu ili sl. Ako nisam iskrena sama sa sobom i ako ne mogu pisati na SVOM blogu ono sto mi dodje tad kao inspiracija onda bi ga bilo najbolje zatvoriti i staviti RIP znak na njega.
    Sretno draga sa svim budućim postovima i neka ih bude vise ovako tekstom popraćenih jer jako lijepo se izražavaš i gustam citati svaku riječ!

    ReplyDelete
    Replies
    1. E pa baš to, žali bože i truda i vremena ako to sve na kraju ne izgleda točno onako kako ti želiš i ako nisi presretna :) Hvala ti puno na ovim riječima :**

      Delete
    2. Ja se slažem sa Natali.
      Mada, ponekad poželim da otvorim još jedan blog, kao anonimus, ali jedva nalazim vremena i za ovaj jedan da održavam, kako bih tek dva :-D

      Delete
  2. Mislim da nije nimalo jednostavno podijeliti neke osobne stvari, a nema ništa osobnije od pisanja...ali opet ako imaš potrebu za pisanjem, svakako je trebaš ispuniti, iz osobnog iskustva ti mogu reći da će ti biti puno lakše i da ćeš se bolje osjećati...sada kako će to pisanje izgledati, koju će formu uzeti, što ćeš podijeliti, što ne(u kolikoj mjeri će to biti osobno itd).... ..to sama odluči.

    Meni su se sviđali i još mi se sviđaju oni tvoji postovi toka svijesti, kao i ona rubrika dear diary. Možeš uvesti neke nove rubrike koje bi više bile orijentirane na pisanje, možda jednom tjedno ili koliko god želiš...podijeli priče o odjevnim predmetima koji ti nešto znače ili napiši članke o nekom trendu koji ti sviđa...u svakom slučaju piši i piši o onome što te zanima/ispunjava....ima tu dosta prostora, kao što si i sama spomenula, imaš dosta ideja, koliko vidim:)

    ja sam baš mislila napraviti neku rubriku o odjevnim predmetima za koje sam emocionalno vezana, mislim da bi i ti mogla ispričati neke zanimljive priče u tom kontekstu.

    Što se tiče odjevnih kombinacija i fotografija...to isto svatko mora sam odlučiti. Nekako imam osjećaj da je na mom blogu to sekundarna stvar i stvarno ne vidim da ću u nekom budućnosti imati jako kvalitetne tj. one koji bi izgledali kao profesionalni outfit postove, ali nema veze meni su i ovi ovakvi dobri...ne znam bi li imala strpljena pozirati kada bi i imala profesionalnog fotografa:), mislim lijepi su mi i takvi blogovi, ali volim i one ležernijeg pristupa....ne mora svaki outfit post izgledati kao editorial.

    Meni je onaj tvoj serijal autoportreta bio divan, ali opet to nisu bile klasične odjevne kombinacije, to su bili više umjetnički radovi..a jasno mi je zašto ti se možda i ne da praviti postove koji bi bili isključivo orjentirani na odjeću i koje bi sama snimala...meni su inače tvoji outfit postovi super, mislim kad snimaš s osobom do koje ti je stalo, onda je to i lijepo zajedničko iskustvo, a ne samo nekakav posao.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti ovom divnom komentaru prepunom podrške i pozitive :) Definitivno mislim sve više prilagoditi pisanju i stvarima kojima se bavim, ali neću ništa previše planirati i vidjeti ću kuda će me taj novi smjer odvesti. Dear diary postovi su definitivno bili početak ovoga o čemu sam tu pisala i željela sam nekako kroz sigurnu i kratku formu probiti led i vidjeti hoće li se ikome svidjeti, ali čim sam napisala jedan znala sam da ih imam potrebu napisati još na desetke :)
      Ja bi baš i kod tebe voljela vidjeti tu rubriku o odjevnim predmetima uz koje si vezana, jako volim čitati takve priče, pogotovo jer onda svim odjevnim kombinacijama daju jednu drugačiju dimenziju. Ja se jako vežem uz svoju odjeću i rijetko kupujem nove stvari jer mi je teško pronaći nešto što mi se baš ful sviđa, a i ne volim šetati okolo po dućanima u slobodno vrijeme tako da sam pobornik onoga da nosim stvari koje imaju neku svoju povijest i priču i da baš zbog svega toga grade moj osobni stil, a ne samo ono - vidi ovo mi je lijepo u dućanu i u trendu je pa eto, kupujem. To me nimalo ne zanima :)

      Delete
    2. da i meni je skroz ista filozofija kupovine, a bila mi je bome i ista kada sam imala dobro plaćeni posao, tako da to nije stvar uštede, nego razvijanja nekog poštovanja prema odjeći i nečijem radu- tako barem opravdavam svoje vezivanje uz odjeću:):)...a što smo stariji, stvarno se uz odjeću nakupe te neke životne priče, mogli bi se romani napisati samo o jednoj majici:)

      Delete
  3. Ja razumijem da je teško i zato sam uvijek bježala sa starih blogova u onim trenutcima kad se nakupi previše ljudi koji me znaju ili koje sam upoznala tijekom pisanja, pa mi postane neugodno i bježim. I čini mi se da dosta blogera tako reaguje.

    Ali s druge strane, priče koje ti želiš da dijeliš su opet neka light verzija tebe i tvojih osjećaja i mislim da bi trebala više da pišeš o svom poslu i zapravo, o čemu god želiš. I ne mogu da vjerujem da ti je neko rekao da pišeš što kraće jer to niko ne čita. Ljudi koji to ne čitaju ti i ne trebaju na blogu :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. E točno to, neko zasićenje nastupi u određenom trenutku, teško mi je to objasniti, ali mi se dogodilo da sam poželjela da nitko ne zna tko stoji iz ovog bloga. Čudan osjećaj. A onda sam se opet danas probudila i bila totalno sretna s ovim postom i nekako me nije bila briga :)
      Ja isto ne mogu vjerovati da sam poslušala tu spiku o pisanju, to je tako blesavo i da, u potpunosti se slažem s tobom, tko ne voli čitati mi tu i ne treba :)

      Delete
  4. Slazem se s vecinom gore napisanih stvari. Tvoj blog je tvoj blog i nema razloga zasto se ogranicavati u bilo kojoj formi zbog ovoga ili onoga. Savjet o "kracem pisanju" mislim da nije bio zlonamjeran i da je bio na mjestu, jer cinjenicno stanje jest da ljudi, ne samo da vise nemaju vremena citati vec su i izgubili naviku citanja. 24 sata su bile i ostale najcitanije novine zbog takve forme a i ako bacimo pogled na bilo koji portal, situacija je ista. Opet, TO NIKAKO ne smije biti razlog da ti odustanes od pisanja. Tko zeli, uvijek ce naci vremena da procita sto je netko napisao ukoliko ga isto zanima (sad je 3 i nesto ujutro :)) a koga ne zanima-super, ne treba. Tebe to ne treba i ne smije opterecivati. Jedna od meni naj,naj blogerica, Leandra Medine s Man Repellera redovito objavljuje tekstove/kolumne sto one koje pise ona ili one njenih suradnica i to od onih politickih do zutila... s druge pak strane, ona Blair s Atlantic Pacific nikada ne napise slovo ili /smajlic bar.... obje su neki top topova i obje imaju publiku.
    Pisi, fotkaj, crtaj, rezi :) radi sto te veseli i neka svi znaju tko si jer na sve to imas pravo biti ponosna.

    Neces nikada ugoditi svima, ali pokusaj sebi! :***
    (Idem sad spavati... i novorodjencad spava u ovo doba :D)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da, to o pisanju sam pročitala na hrpi marketinških i blogerskih stranica koje su kao pune savjeta kako voditi dobar i uspješan blog. Ali zapitala sam se u jednom trenutku, što će mi takav blog ako ja sama s njim nisam sretna u potpunosti. I onda sam to sve odlučila zanemariti i krenuti se ravnati po nekom osjećaju pa što bude :))
      Puno ti hvala draga moja na ovim lijepim riječima i još više ti hvala na sastavljanju komentara u gluho doba noći, to jako puno znači :)) :**

      Delete
  5. I agree - you either need to check your fears at the door and be yourself 100%, or conceal your identity/limit what you reveal about yourself. I would love to be the former; but it can be difficult to put so much of yourself out there - especially for complete strangers. Then again, it could be freeing...

    xx

    ReplyDelete
  6. Hello,

    Very nice ! :D

    Sarah, http://sarahmodeee.blogspot.fr/

    ReplyDelete

Thank you so much for all your lovely comments :)

© Smile, Snap, Sparkle.. All rights reserved.
Blogger Designs by pipdig