Tuesday, August 25, 2015

Tok svijesti: Matea meditira


Naporno jutro praćeno konstantnim gledanjem u par monitora i dovršavanjem filma na kojem radim zadnjih mjeseci. Vani pljušti kiša zbog čega sam presretna (napooookon, don’t stop, don’t stop!), Frida hrče na kauču, a moja koncentracija pomalo počinje lutati okolo.
Moram napisati novi post.
Moram ofarbati kosu, a tako mi se ne da.
Ovaj čaj me samo uspavao.
Kad ću početi raditi na novim fotkama?
Moram dovršiti knjigu koju sam započela.
Gladna sam, što ćemo za ručak?
Kad malo bolje razmislim, moram do DM-a.

I sjetim se članaka koje sam čitala o kreativnoj vizualizaciji te pomislim da idem probati malo odmoriti glavu i smiriti tsunami misli koji juri prema glavi koja me ionako boli. Sjesti ću malo u sobu, na krevet i probati meditirati. Bar na pet minuta.

Ali me bole leđa od pustog sjedenja, moram se nasloniti na jastuk.
Ne, na dva-tri jastuka. Skini čarapice da ti bude ugodnije na mekanoj dekici.
Zatvaram oči.
Osjećam se smireno i sretn…Hop! Evo i Fride na krevetu te se smješta pored mene.
Bok, Frida, dobra budi, Matea meditira.

Dakle, idemo ispočetka.
More. Plutam raširenih ruku na površini predivne plaže, kao što sam pročitala nedavno kod Ele na blogu, osjetim povjetarac na licu…ne, čekaj, osjetim šapu na licu. Frida kaže ‘češkaj me.’ i ne odustaje. Kao pravi poslušni vlasnik, mazim je i ponovno zatvaram oči. Nastavljam.

More. Pučina.
Moraš ofarbati kosu. Ma kakva sad kosa k vragu, može još jedan dan izdržati.
Misli o svojim željama, ciljevima.
Ajme ova godina će tako brzo proletjeti, a tako puno posla imam.
Hoćemo li se preseliti u neki drugi stan? A baš mi je lijepo na ovoj lokaciji sa famoznim susjedima.
More. Pučina. Blog. Pisanje. Fotkanje.
Super mi je ova nova košuljica. Budem otišla do Diesela vidjeti moguće nove traperice kad ih već nigdje drugdje ne mogu pronaći. Želim nove kožne tenisice. One u Gantu su divne.
O bože, pa jel možeš razmišljati o bilo čemu samo da nije odjeća i obuća?
Umiri se i pročisti misli.
Sapun za ruke nam je pri kraju.
I Fridina hrana također. Trebat ćemo skočiti do Pet Shopa zbog…Tišina. More. Pučina. Plutaš.
Ajme što mi se jede babina šalša.

Šapica me gurka. Što je? Otvaram oči pomalo zbunjena. 
Ležim, a na jastuku do mene sjedi Frida. Uzimam mobitel. Koliko je sati?
KOLIKO JE SATI?

Prošla su skoro dva sata otkako sam se dovukla u sobu…i uspješno sam prespavala svoju meditaciju.

SHARE:

15 comments

  1. Hahahaha! Ajme isto i kod mene! Razumijem te... kada oko ponoći napokon SVI lijepo utonu u san i ja napokon čujem tišinu i vlastito disanje krene moj kušlus u glavi! Baš bude presmiješno :) Super mi je dio---- jer ti možeš misliti o bilo čemu da nije obuća ili odjeća! :) Imam isti problem! Hello!
    Baš volim ove tvoje postove i baš jučer mislila (u mom toku svijesti) da dugo nisi napisala jedan! :) I evo ga! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drago mi je da sam te nasmijala s ovim i eto, očito imam savršeni tajming za post, kao da smo se jučer dogovorile za njega! :D
      A to kad navečer legneš u krevet i onda sve krene...ajme bože, nikad kraja hahah

      Delete
  2. Hahaha uspjela si me i rasplakati :)) Tako nekako i moja meditacija izgleda, ako ne još i gore. U biti skužila sam da se najbolje opuštam kad odvrnem radio do daske i uhvatim krpu i metlu ili raspalim par kilometara biciklom, nisu mirovanja za mene :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ma baš mi je drago da ti se svidio post! :))
      E baš to, i meni je glazba do daske najbolja metoda opuštanja pa onda skakućem po stanu dok ne ostanem bez zraka :D

      Delete
  3. E baš si me nasmejala! Kad sam pročitala i da je sapun pri kraju, to je bila kulminacija smejanja :D U poslednje vreme učim da meditiram i kao ide, ali zato pred spavanje moj mozak radi sve to pa se toliko aktivira da mi se čak ide i na trčanje koje nikako ne volim :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Baš mi je drago čuti da sam te nasmijala! :)
      Sve se bojim da ni ja i meditacija nećemo biti sretna priča, ali neću odustati dok još par puta ne probam :) Jao trčanje, probala sam prošlo ljeto, ali naprosto nije to za mene haha

      Delete
  4. Such an important thing to remember!

    xx

    ReplyDelete
  5. Tako je meni bilo svaki put kad bih pokušala s meditacijom, odustala sam :D. Meni bi sigurno Frida bila odmor za dušu :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ma nema do Fride, ne znam što bi bez nje uopće :D

      Delete
  6. Hhaha, super post draga!
    http://lafdiary.blogspot.com/

    ReplyDelete
  7. Frida. <3
    Hihihi....opasno je tebe pustiti plutati, tko zna do kuda bi stigla u ta dva sata odmaranja mozga. Još bi te proglasili imigrantom. :D
    Nemoj odustati, ako ništa drugo, dobro ćeš se naspavati. ;) Sve sam napisala kod sebe, meni je biti mirna na jednom mjesto bio totalno stran pojam. Fizički mi je to teško izvedivo oduvijek, o hiperaktivnosti misli da ne pričam... Ali eto, svjedok sam da se čuda ipak mogu dogoditi. ;) Ne znam, jednostavno kada napokon nađeš put do te neke druge dimenzije onda ti je teško bez nje.

    elaswows.weebly.com

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hahaha tko zna gdje bi završila :D
      Ali ozbiljno, nemam namjeru odustati bez obzira na to koliko puta zaspem u međuvremenu...jer sam uvjerena da će mi to puno pomoći, jednom kad uspijem barem mrvicu umiriti leteće misli :)

      Delete
  8. kako me ovi tvoji tokovi svijesti uvijek razvesele, pregenijalno ih pišeš....mislim da je svima nama teško nekad pustiti te misli da se smire, jer kad se zakovitlaju, imaju neke svoje zakone:)

    ReplyDelete

Thank you so much for all your lovely comments :)

© Smile, Snap, Sparkle.. All rights reserved.
Blogger Designs by pipdig