Tuesday, September 1, 2015

Dear September


Imam dojam kao da svaki mjesec započinjem riječima: ‘Ajme ne mogu vjerovati da je već…’ pa ću naprosto prestati. Da, vrijeme leti ko’ ludo, pogotovo što sam starija i koliko god se trudila, nema šanse da ga barem malo zaustavim i umirim. 

Jednim dijelom se zbog toga i bavim fotografijom. 
U moru prebrzog načina života, masovne histerije, stresa i uvjerenja da milion stvari moramo napraviti u jednom danu jer u suprotnom nismo dovoljno dobri i uspješni, ja naprosto kažem - NE. Oduvijek sam govorila za sebe da sam megaloman koji želi sve i to sve odmah, ali shvatila sam da to zapravo i nije u potpunosti istina. Da, imam ogromne želje za sebe i svoj život zajedno sa velikim ambicijama, ali me najviše zanimaju sitnice i upravo kroz njih želim pričati svoju priču, profesionalno i privatno. 
Zanimaju me trenuci. 
Fragmenti.
Pogledi.
Emocije.
Svjetlo.
Život
Ono što proleti i više se nikada ne vrati.

Prije sam previše razbijala glavu svime što radim, analizirajući svaki korak prije i poslije te brinući se da li je finalni proizvod dovoljno dobar, dovoljno drugačiji itd. I onda sam shvatila da takav način rada i funkcioniranja ne vodi ničemu, osim konstantnoj nervozi te da se najveća istina krije u onome najjednostavnijem - odlično je ako je meni odlično i ako sam ja zadovoljna, ako u trenutku kad vidim svoju sliku ili film imam onaj osjećaj topline i ekstatičnosti u sebi, tad je nešto zaista dobro. Jer ako u svemu tome nema emocija, onda čemu uopće išta raditi? 

A to isto vrijedi i za blog.
Toliko nas ima, svakim danom sve više i bavimo se manje-više sličnim temama. U svemu tome ponekad se lako izgubiti jer smo sa svih strana bombardirani pričama o tome kakvi trebamo biti da bismo u ovom cirkusu uspjeli i kako nam blog treba izgledati. O čemu pisati i koliko često. Odgovarati na komentare ili ne. Pisati samo na hrvatskom ili i na engleskom, talijanskom i kineskom. Kako smiješno.

A zapravo sve ovo treba raditi prvenstveno zbog sebe i zbog vlastitog gušta. I pisati o onome o čemu vam se taj dan piše. Gunđati i plakati ako je dan loš. Smijati se ako je situacija urnebesna. Željeti xy stvari. I nadasve biti iskren, sa sobom, a potom i sa svima ostalima koji svaki dan odvoje neko vrijeme da vide što se novog događa u vašem svijetu. Ima jedan super jednostavan quote koji kaže: ‘Remember why you started.’ pa onda, kad se nađete negdje tamo u onoj zbunjenoj sferi, samo se toga sjetite i promućkajte malo glavom. Mogla bi napisati esej o toj rečenici, ali poanta svega se lako sažme u jednoj riječi: ljubav


Pa u tom tonu vam želim divan početak jesenskog rujna, još mnogo sunčanih dana (jer po prognozi ljeto nas još neko vrijeme nema namjeru napustiti), lijepih trenutaka i zadovoljstva sa svime što radite. 

SHARE:

10 comments

  1. Odličan post... posebno bih se nadovezala na ovaj dio o bloganju. Čovjek baš nekada izgubi i sebe i kompas u svoj toj gunguli... što, kako, zašto... aaaaaa! Dugo sam razmišljala o uvođenju rubrike u kojoj bi malo više svi skupa pričali o svemu i svačemu pa sam se propitivala dali da idem u tom smjeru ili ne, pripada li to blogu ili ne... ali točno to, što si napisala, to je MOJ blog i ukoliko nešto želim, zašto ne bih... da, mislim da ću krenuti s time... hvala na poticaju :)
    Jedna sam od rijetkih, ali se stvarno veselim jeseni... moram priznati! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti :)
      Ako već neko vrijeme razmišljaš o uvođenju nove rubrike, definitivno probaj, to je tvoj blog i u njega spada apsolutno sve što god tebi padne na pamet. A i baš mi zvuči zanimljivo i voljela bi vidjeti što bi nam to sve spremila :)
      Btw, i ja se jako veselim jeseni, dosta je bilo nesnosnih sparina :)

      Delete
  2. I ja sam mislila da sam megaloman, nisam imala strpljenje nizašta posebno u periodu dok sam studirala, a onda me je spucala jaka 'životna šaka' i od tada mnoge stvari gledam drugačije. Uživam u svakom mogućem trenutku. Također imam mnogo želja i velike ambicije za sebe i postepeno ide sve svojim tokom, možda malo sporije jer živim u BiH gdje je malo onih koji razumiju ono što radim. :)) Najveća sreća mi je što živim umjetnost i što me okružuju kreativni i pametni ljudi sa kojima često pobjegnem od realnosti u kojoj se svi krećemo. Tvoj blog je također jedan put koji me odvede i okruži ljepotom, osjećam se posebno, a pogotovo kada pišeš na ovaj način. ♥ Želim i ja tebi divan septembar da bude ispunjen mnoštvom lijepih trenutaka i kreativnih ideja. :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Potpisujem sve što si rekla i puno ti hvala na lijepim riječima vezanim uz blog, odmah osjetim kako nešto radim kako treba, a to mi puno znači <3 <3 Ja sam prestala sve puno planirati i naprosto živjeti polako, također uživati u svakom trenutku, čak i onom najbezveznijem i najlijenijem i pokušavam svaki dan završiti sa smješkom na licu, čak i kad ne napravim ništa pametno. I puno sam sretnija nego prije :) I ja tebi želim divan rujan, pun posla, druženja, kreativnosti i pozitive...ovo je ipak jedan od najljepših i najinspirativnijih mjeseca u godini :)

      Delete
  3. Gorgeous photo. Here's to hoping September treats you well!!

    xx

    ReplyDelete
    Replies
    1. Thanks, hoping the same for you too! :)

      Delete
  4. Kada sam krenula s ovim blogom, nakon gro godina ponovno na hrvatskom, svi oko mene, a aktivni u blogosferi, govorili su mi da se za nešto moram opredijeliti. Da ne mogu pisati o tolikim različitim stvarima jer takvi blogovi ne stvaraju stalan krug čitatelja. Obožavam sve do jedan komentar koji sam dobila, posebno od vas nekoliko, a znate koje ste, ali prilagođavati svoj prostor i još gore, sužavati si svijet interesa da bih dobila pokoji komentar više, ne dolazi u obzir. Pišem iz svog gušta, ne za nabijanje klikova i komentara. I kako si napisala, kada mi nešto dođe da napišem to ću i napisati, uklapalo se to nekome uz tip prethodnog posta ili ne. ;)
    A iste smo što se tiče i tih osobnih velikih želja, ali i umijeću uživanja u malim stvarima. Morale smo se nekako naći u ovoj blogosferi. :)

    elaswows.weebly.com

    ReplyDelete
  5. Potpuno se slazem s tobom, u svoj toj opsjednutosti da budemo savrseni nekad izgubimo sebe, a to je onda najgori dio i trebamo se vratit gdje smo i poceli!

    ReplyDelete
  6. Nadovezat ću se na Elin komentar.. slične poruke oko 'opredjeljivanja' su me dočekale odmah nakon prvog posta. Ne mislim da je itko mislio nešto loše, ali osjetila jesam dozu cinizma u pojedinim komentarima. A kod nas općenito ako nisi svrstan u neku ladicu i razmišljaš iole drugačije od većine, odmah se hvataju za glavu.
    Zato toliko volim SSS, jer si rekla sve - ljubav je pokretač i nit vodilja. I nikada još nisam otvorila tvoj blog i pomislila da si natipkala nešto preko one stvari i da to ne misliš i ne osjećaš, nego baš naprotiv. Osjeti se to ;)
    Iako se ja još uvijek znam boriti s onim što si spomenula, uvijek nešto analiziram i tako si znam stvoriti probleme ni iz čega. A jel mi treba to? Naravno da ne. Ali treniram, treniram ;)

    ReplyDelete
  7. da, ima more nas blogera, ali zato ima i more opcija i to je ono što mi se kao autorici jednog bloga zapravo najviše sviđa. Svakog dana imam slobodu pisati o onome što želim i izraziti se u vizualnom i u pismenom obliku:)

    Divno si ovo napisala i prekrasna je ova fotografija.

    ReplyDelete

Thank you so much for all your lovely comments :)

© Smile, Snap, Sparkle.. All rights reserved.
Blogger Designs by pipdig