Monday, November 2, 2015

Stand by you

Možda je netko od vas primjetio da zadnjih par dana nisam bila aktivna na blogu (ako niste, i to je ok). Za mene, koja se uvijek trudila pisati svaki dan, ova pauza se činila kao vječnost, ali se morala dogoditi.


O čemu zapravo pričam?

Već gotovo mjesec dana (možda i više) osjećam kao da nešto nije kako bi trebalo biti. U jednom trenutku sam se čak počela siliti da pišem postove u pauzi editiranja fotografija koje nemaju veze sa sadržajem bloga. Nekako, na neki čudan i težak način je nestalo onog veselja s kojim sam prije pristupala ovom mom dnevnom boravku u kojem sam toliko uživala. I obećala sam samoj sebi da više nijedan post neću napisati dok ne dođem do korijena problema, rješim ga i pronađem čvrst razlog zbog kojeg bi ponovno trebala sjesti na tipkovnicu.

I evo me.

Smile, Snap, Sparkle sam započela u jednom kaotičnom periodu života, nakon završetka jedne Akademije i početka snalaženja u (relativno) stvarnom svijetu, kada još dobro nisam znala ni tko sam ni što točno želim. Ali sam jako dobro znala da želim pisati i da volim modu, a s obzirom da sam tad već debelo pratila određene blogerice i njihove svakodnevne kombinacije zaokružene sa savršenim životima, odlučila sam zaplivati tim vodama.
Činjenica je da sam oduvijek voljela eksperimentirati sa odjevnim kombinacijama i namjerno spajati nespojivo pa se modni blog činio kao savršen hobi za dosadna poslijepodneva u Šibeniku. Flash forward do sadašnjosti i pred tim istim laptopom sjedi jedna sasvim drugačija osoba. I dalje tvrdoglava ko mazga, neposlušna, na trenutke bahata, ali ovaj put točno znam tko sam i što želim od života.

I epitet modne blogerice mi je počeo neopisivo smetati.
Postavila sam samoj sebi pitanje: da sad, u ovom trenutku, krenem otvoriti novi blog, čisti list virtualnog papira gdje se uz moje ime i prezime još uvijek ništa ne veže, kako bi on izgledao? Odgovor je imao jako malo sličnosti sa trenutačnim stanjem.


A što to sad u konačnici znači?

Bez brige, ovaj blog ne ide nigdje.
Moda će i dalje biti jedna od prisutnih tema, samo definitivno više neće biti u prvom planu.
Biti će više fotografija koje nisu ja, ja, ja i moji outfit postovi.
Više priče i života.
Stvari koje me zanimaju i usrećuju.
Početak je novog mjeseca, stiže nam najljepše vrijeme u godini (danas mi je Mario donio adventski kalendar jeeej!) i mislim da je pravo vrijeme za promjene kako bi sa smješkom na licu dočekala kraj godine koja je po svim mjerilima bila možda i najbolja dosad.

A ovaj blog mi je nešto najdraže na svijetu, pratio me (zajedno sa svima vama) kroz brojne uspone i padove, avanture, iščekivanja i nadanja i upravo zbog te količine ljubavi ne mogu dopustiti da postane ono što odrađujem jednako kao odlaske na neka predavanja.
Nemam nikakve planove, pojma nemam o čemu će mi biti idući post, već dva dana ležim doma bolesna u istoj trenerci jer sam prije toga po buri provodila dane vani fotkajući, kosu sam odavno trebala ofarbati, ali mi se zapravo ne da pa odugovlačim, ali sve je to manje važno jer sam svaki dan kad uđem u stan sretna, gledam u prve nove uslikane polaroide ko hipnotizirana i totalno zaljubljena i naprosto znam da sve ide u pravom smjeru.


SHARE:

20 comments

  1. Ja uvijek mislim da je normalno da se blog mijenja s nama i da ponekad krene u skroz nekom drugom smjeru ako treba....divne fotografije. Meni je ovaj vikend bio užasno naporan, nisam baš bila bolesna, ali nisam ni bila zdrava...jedva sam dočekala ponedjeljak:)

    Zanimljivo kako se čovjek nekada navikne na svoj blog, mene bez njega skoro pa nervoza hvata:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Slažem se, mislim da je normalno da se blog razvija paralelno s nama :) Nadam se da ti je tjedan dobro započeo, evo ja se osjećam malo bolje, ali sam i dalje ko pregažena.
      I da, taj osjećaj navike i nekakve pripadnosti koju blog donese sa sobom je nevjerojatan, ja isto postanem pomalo nervozna ako prekočim novi post neki dan, skroz ludo haha :)

      Delete
    2. da, mislim da je čak i loš znak da se blog ne mijenja..... što je osobniji, to bi više promjena i trebalo biti jer nije svaki dan isti i ne privlače nas uvijek iste stvari..malo sam bolje danas, samo me glava zaboli čim zahladi..imam neku emotivnu vezu s toplim vremenom:)

      Delete
  2. Sasvim je normalno to što osećaš, kao što je i zasićenje koje je kod svih nas prisutno u nekom trenutku. Često se i sama osetim tako jer nekad sve deluje kao jedna velika obaveza koju obavljam svakodnevno, a ni sama ne znam zašto. A opet, tu su dani kada sve ima smisla, kad imam i elan i inspiraciju i kad je sve baš kako treba da bude. To su neke stvari koje se ne vide ovako jer u ovim našim virtuelnim životima deluje kao da je sve uzbudljivo i savršeno, a ima tu svega. I dobrog, i lošeg. Mene takođe nervira epitet modne blogerke, nemam ja ništa protiv toga, ali moj blog je oduvek bio nešto više od toga. U svakom slučaju, i ja, i tvoja prava publika ćemo biti ovde uvek i u svakom trenutku, i u kom god pravcu tvoj blog da ode, a ti samo treba da radiš ono što želiš i što te inspiriše u datom trenutku. U tome i jeste smisao svega ovoga ;)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Dobro si rekla, uostalom to je kao i kod stvarnog života - imamo uspone i padove, ponekad se čini kao da više ni sami ne znamo zbog čega nešto radimo i zašto se trudimo, a onda se opet dogodi nešto / netko zbog čega odjednom sve dobije smisao. U svakom slučaju više ne mogu zamisliti da nemam ovaj blog, toliko mi se upleo u svaki aspekt života i zapravo sam sretna zbog toga pa baš zato želim ponovno osjetiti ono zadovoljstvo kad pritisnem onu tipku 'publish'.
      Puno ti hvala na lijepim riječima, bez vas par dragih ljudi koji ste ovdje svakodnevno i puni podrške ovaj blog ne bi imao nikakvog smisla :*

      Delete
    2. Ja se sjecam da kada sam ostala tek trudna s drugim malim... osjecala sam takvo neko gadjenje (ruzna rijec ali je bas bilo to) prema blogu i odjeci i bas sam se tjerala na objavljivanje. Dobro, to je vjerovatno bilo do hormona ali sam trenutno u slicnoj fazi. Nije da mi se gadi odjeca i blog ali nemam vise volje ista kupovati ili hodati po trgovinama... mislim da imam dovoljno i da inspiraciju treba traziti u vlastitom ormaru. Kupim nesto ako me bas jako odusevi. :)
      Razumijem te u potpunosti... mene zna zivcirati puno toga vezano za blog i blogerice i brojeve i ine gluposti ali na koncu konca najbitnije je biti sretan sa onim sto je u tvojoj glavi i danas nikada ne bi objavila post ukoliko nisam zadovoljna njime a isto tako se necu ni prisilno slikati ukoliko mi se ne slika... to su te neke stvari koje s vremenom prerastes ili se naucis zivjeti tako...
      Sta god ti pisala, ma znas da te volimo i da smo uvijek tu ;)

      Delete
    3. Ja isto jako malo idem po dućanima, općenito je shopping nešto na što se većinu vremena moram natjerati da obavim, a ponekad me baš lupi pa bi ono u dva dana potrošila sve što imam i nemam haha :D Ali da, i meni je ormar već prekrcan i naprosto nemam vremena iznositi sve komade koje imam.
      Potpisujem sve što si rekla, najvažnije je da smo mi sami zadovoljni s onim što pišemo, radimo i stvaramo jer žali bože hobija na kojeg se moraš tjerati. Puse! :*

      Delete
  3. Sto je divan Tijanin komentar iznad :) I ja sam opet pocela da pravim pauze jer ne stizem redovno da postujem,a ne bih to da odradjujem preko volje.
    Meni je zastitni znak tvog bloga dobra fotografija, a to sto je na njima(bilo da je to priroda, detalji svakodnevnog zivota ili nesto trece) je u drugom planu jer sve ispadne fantasticno. Ozdravi brzo!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Puno ti hvala, a upravo ću ga u tonu fotografije i nastaviti tako da se nadam da će i dalje biti zanimljiv :)

      Delete
  4. to se i meni dogodiloo i prošlo je 10 mjeseci otkad nisam ništa pisala i još nisam spremna, a da ti kažem da mi ne fali lagala bih..ali sam se tako našla na nekoj prekretnici života i trenutno smišljam što i kako dalje i mrzim tu vagu u sebi koja se uvijek dvoumi i nikad ne može biti dovoljno odlučna..ti znaš što želiš i idi prema tome! <3 ja se još pokušavam osvijestiti.. :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Joj mogu zamisliti koliko ti fali, ja sam u ovih par dana već lagano poludila haha Ali ne forsiraj se dok ne budeš sama sa sobom sigurna u to što i kako dalje, doći će i to ubrzo, sigurna sam :)) <3

      Delete
  5. Ja u posljednje vrijeme i ne doživljavam tvoj blog kao modni, ima svega na njemu i mislim da tako i treba da bude. Meni su nekako modni blogovi površni, odavno sam ih prestala pratiti, preletim slike i to je to. Kod tebe je drugačije, ako je i outfit post imaš neku lijepu priču iza njega. Sretno s novim odlukama i meni je još i draže što će biti više tekstova ovdje :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Puno ti hvala! :) I meni su generalno modni blogovi nekako dosadili (to zasićenje traje već neko vrijeme, samo sam se trudila boriti protiv, ali su mi interesi naprosto sami od sebe odlazili u drugom smjeru), pratim par dragih ljudi, a ostale preletim na instagramu u većini slučajeva, pogotovo ako su u pitanju postovi gdje su samo slike. Što mogu kad još uvijek najviše volim doći na blog i pročitati nešto, to me na ovaj svijet i navuklo :)

      Delete
  6. Kako ti rasteš i razvijaš se tako će i blog, i to je super! Samo nemoj nikad izbaciti modne postove :)
    E to davanje epiteta "modna, beauty, lifestyle" blogera je isto zamorno i tjera nas da se zbog toga bavimo samo određenim temama, a to ne bi trebalo biti tako. F*ck it! :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Haha neću, neću, budi bez brige, oni će zauvijek ostati na blogu :)
      I mrzim to svrstavanje u kategorije, užasno je zamorno :/

      Delete
  7. I da, nemoj se ljutiti ali ja tvoj blog nikada nisam bas percipirala kao modni vec vise kao lifestyle /umjetnicki... mislim... cak i tvoje modne kombinacije uvijek odisu nekim arty stihom tako da su i one svojevrsni umjetnicki uradak!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ma gdje bi se na ovo naljutila? :) <3
      Puno ti hvala, draga moja!

      Delete
  8. Le sigh...that photo of the tree is the epitome of fall perfection!

    xx

    ReplyDelete
  9. Ok, onaj početak me malo zabrinuo.. ali zato mi se kraj svidio :) Osim ovog da si bolesna, i nadam se da si već bolje!
    Iskreno, i ja sam zadnjih dana, a u moru obaveza, razmišljala malo o tome što/kako/kad pisati, trebala bih češće, trebala bih ovo ili ono.. dijelom je kriv i jedan članak s bloglovina koji sam dobila na mail, o tome kako svatko svoj blog treba svrstati u jednu od kategorija jer inače zbunjuje čitatelje blabla.. a baš kako si ti gore napisala, meni je to taako zamorno i ne mogu se zamisliti da pišem samo npr. beauty postove, jer mi je to iskreno (pre)dosadno. Volim švrljati po raznim temama, i pisati o modi i recepte i o čemu mi već dođe taj dan, iako vjerojatno imam bar 3 skice spremne :D I onda se vratim na ono trebala bih.. i skužim, f**k that, neću tako, to je ipak moj kutak i bit će kako ja želim-mogu-hoću bez obzira na to što drugi mislili-rekli. Raspisah se ja i previše sad o sebi, ali mislim da si skužila što je pjesnik htio reći :D
    Nego, živio tvoj visual-diary! :) I živio adventski kalendar <3 Ja ga još nemam, ali sam nećakinji nekidan kupila Lego friends i skoro smo ga cijelog isti dan zajedno raskopale hihi.. :D

    ReplyDelete

Thank you so much for all your lovely comments :)

© Smile, Snap, Sparkle.. All rights reserved.
Blogger Designs by pipdig