Tuesday, December 29, 2015

My favourite shots: 2015 edition


U početku sam mislila da će ovaj post biti nemoguća misija za složiti, ali kad sam sjela za laptop, glava je znala točno što, kako i zašto. Toliko se toga u kreativnom smislu promijenilo unatrag godinu dana, isprobala sam hrpu novih stvari, oslobodila se nekih glupih strahova i dilema, poslušala odlične savjete i izignorirala loše, borila se za svoje ideje i svoju estetiku, napravila neke stvari koje sam silno htjela i sve me to dovelo do jedne razine sigurnosti i ljubavi koju osjećam svaki put kad primim fotoaparat u ruke. 

1. MAUZOLEJ OBITELJI MEŠTROVIĆ

Serija koju spletom okolnosti nisam stigla dovršiti zbog manjka vremena, ali je u mnogočemu predstavila prekretnicu u načinu na koji promatram prostor, i još važnije, svjetlo. 


2. GROBLJE KUĆNIH LJUBIMACA

Da nije bilo iskustva rada na 'Mauzoleju', serija 'Groblje kućnih ljubimaca' nikada ne bi ispala ovako. Ovaj prostor sam htjela fotografirati negdje od prvog dana dolaska u Rijeku, ali sam čekala savršen tajming i onda je još samo trebalo pronaći lokaciju za koju navodno svi znaju, ali zapravo nitko nema pojma gdje je zaista. 
Kad bi me pitali na koji rad sam najponosnija u ovoj godini, odgovor bi definitivno bio ovaj, a ovu prvu fotku ispod teksta bi izdvojila kao najdražu od svih u ovih 365 dana.


3. GRAD

Dugo se nisam mogla natjerati da krenem fotografirati detalje grada (ne samo Rijeke) jer sam na predavanjima bila prezasićena arhitekturom i crno-bijelom fotografijom koja nije dio mog izričaja, osim ako nešto ciljano ne radim na taj način (kao što je bio slučaj sa 'Mauzolejem', jedini crno-bijelim projektom u godini) i svaki atom u tijelu mi se borio protiv toga. Ne vidim nikakav smisao u crno-bijelom radi crno-bijelog. Nije ekspresivnije, nije profesionalnije i ako fotka sama po sebi ne govori ništa, napucani crno-bijeli kontrast je definitivno neće poboljšati. Borila sam se za kolor.


4. UČKA


5. RANDOM // STILL LIFE


6. U MAGLI


7. FOREVER, YOUR TEDDY BEAR // ZAUVIJEK, TVOJI PLIŠANCI

I ono najslađe sam sačuvala za kraj.
Projekt u kojeg sam uložila najviše ljubavi i nade i koji mi je nešto najdraže na svijetu. Na proljeće krećem na snimanje dokumentarnog serijala od 6 epizoda za HRT, a u međuvremenu (i za vrijeme snimanja) nastavljam raditi na seriji portreta ljudi s njihovim omiljenim igračka iz djetinjstva čiji će vizualni identitet biti sasvim drugačiji od onih prvih jer ću ih sve fotkati u studijskim uvijetima. Stoga, ponavljam se po tko više zna koji put (ali drugačije nažalost ne ide haha), ukoliko imate svog ljubimca i voljeli biste se uključiti, javite mi se i dogovoriti ćemo fotkanje bez obzira gdje se nalazili.
Ako vam se sviđa projekt i želite pratiti što se sve događa s njim i kako se razvija, kliknite na lajk na facebook stranici.


Prve tri fotografije pripadaju jednoj od kategorija projekta 'Toys in cars', a druge dvije su prvi testovi za nastavak rada na portretima.


SHARE:

6 comments

  1. Predivne fotografije, žao mi je što nemam veći ekran tako da ih mogu vidjeti u cijelosti a ne preko skrolanja :D

    ReplyDelete
  2. sve su mi prekrasne na svoj način i posve se slažem sa svime što si napisala. Treba se čuvati pojedinih "dobronamjernih savjeta" jer je čak i u kreativnom radu vrlo lako upasti u klišej, pogotovo ako smo skloni poslušati sve one oni koji misle da znaju, a zapravo je svaki oblik pravog stvaranja i te same kreacije u toj mjeri osoban i posljedica toga da se toliko toga posloži, da nam zapravo nijedan savjet ne može pomoći da tu dođemo, mada naravno možemo i trebamo prihvatiti neke savjete koji nas mogu povesti u dobrom smjeru. Uvijek je dobro probati nešto novo u kreativnom smislu pa i raditi one stvari kojih se pribojavamo, ali ako nas neki pristup ili tehnika ne ispunjava, ne nadahnjuje, treba se od nje okrenuti pa što god što kaže zanemariti.

    Na kraju krajeva, da je umjetnost laka, svi bi to radili, da je pitanje izvrsne fotografije samo pitanje vremena ili energije, vježbe obrazovanja ili ne znam čega sve ne, svatko bi je mogao uslikati...a svatko ne može i to je to! Zato trebaš biti ponosna na sebe. Za izražavati se u bilo čemu kreativnom, pa bilo to na profesionalnoj ili amaterskoj, početnoj ili naprednoj ili kojoj god razini, treba davati sebe u strašno velikoj mjeri, a to većina ljudi ne može. Zato slobodno otpili sve koji te budu umarali nekakvim sugestijama tipa zašto zgrade treba slikati crno bijelo ili što već ne i budi ponosna na sebe, na svoj dar i rad. Malo sam se raspisala, ali vjerujem da znaš što sam htjela reći.

    ReplyDelete
  3. Odlicne fotografije, posebno mi se dopadaju ove sa groblja ljubimaca. Prava si umetnica :*

    ReplyDelete
  4. Ja razgledam redom i taman pomislim ''Uuu ova mi je najjača fotografija!'' i onda naiđe neka još bolja <3

    ReplyDelete
  5. Moje omiljene su bile fotografije Mauzoleja (nadam se da ćeš imati vremena da dovršiš seriju) i groblja kućnih ljubimaca, mada sve su mi divne na svoj način. :)

    ReplyDelete
  6. Ne znam...čim sam vidjela ovaj post kada si ga izbacila, mislila sam si šta da napišem koje su mi najdraže... tvoja snaga leži u tome što si tako dobra u portretiranju kako urbanih objekata, predmeta, prirode... ono što bih ja osobno više voljela vidjeti su portreti/autoportreti... voljela sam onu seriju a i ova ovdje gdje sjediš u sjeni me totalno raspametila. Mislim da si jedna od onih koja jako lijepo može proniknuti u ljudsku dušu i uhvatiti baš TAJ neki trenutak tu ekspresiju i napraviti eksploziju...
    Što se ovdje prikazanog tiče... što reći mego da sam uživala u baš svakoj na poseban način!

    ReplyDelete

Thank you so much for all your lovely comments :)

© Smile, Snap, Sparkle.. All rights reserved.
Blogger Designs by pipdig