Monday, December 28, 2015

Neke nove tradicije...


Zadnjih dana sam ciljano uzela odmor od bloga i laptopa općenito. 
Fotkala sam, snimala još više, ali si ni u jednom trenutku nisam dopustila da upalim MacBook. Nije mi trebao...nisam ga ni željela. Toliko vremena provodim u sjedećem položaju i gledam u monitor da sam odlučila u potpunosti prihvatiti blagodati Božića na +15 stupnjeva, Marijevih slobodnih dana i biti što više vani na suncu. 

Odlučila sam tih par dana u potpunosti posvetiti svom osobnom zadovoljstvu jer iz njega, na kraju krajeva, proizlazi i veselje i motivacija za pisanje novih postova. A s obzirom da se bliži famozna Nova godina (a svi znate koliko ja volim bilo kakav oblik novih početaka, a 1.1. je naprosto kruna tog stanja svijesti), trebalo je početi razmišljati o nekim novitetima, idejama i željama, o kojima danas nemam namjeru pisati jer još uvijek nije pravi trenutak za to.

Smiješno je kako je igrom slučaja ispalo da je prosinac na blogu mjesec s najmanjim brojem objavljenih postova, što je za mene koja je dosad gotovo uvijek imala naviku pisati svakodnevno jedna čudna tišina. Ali stvari se uvelike promijene kad odlučite krenuti nekim drugim stopama, odbaciti gotovo sve poznato i zaplivati novim vodama. Za mene je najlakše bilo objavljivati outfit postove jer, ruku na srce, svaki dan izađem iz stana što znači da se moram i obući. Ali upravo najlakši put nikad nije bio onaj kojim sam kretala u životu.

I tako je prosinac došao i (skoro) prošao, a ja nisam napisala ni pola onoga što sam htjela. K vragu, ponekad čovjek nema vremena. Ponekad si preumorna. Ponekad ti se ne da, a ovo je jedino mjesto na svijetu na koje se nemam namjeru tjerati jer ne želim mlitave postove. Ponekad naprosto toliko uživaš u životu, blagdanima, dekoriranju stana da sve ostalo padne u drugi plan.

Da, ove godine sam upravo to svjesno i napravila. Dopustila sam da sve padne u drugi plan, bez imalo grižnje savjesti. Naslušala sam se božićnih pjesama kao nikad u životu, svaki dan sam šetala u drugoj božićnoj kombinaciji, provodila sam (napokon) sate čitajući knjige, prisjećala sam se omiljenih božićnih filmskih klasika, kupovala sam ukrase za bor i za stan. Jedino nisam kuhala jer me to nimalo ne zanima.

Ali već jučer mi je blog počeo faliti, zajedno sa svima vama. Vjerojatno bi se to dogodilo i prije da nema Instagrama. Pa sam krenula razmišljati o novim videima za Youtube na kojem sam zadnje objavila mali božićni video koji se direktno nadovezuje na prethodni post na blogu. I odjednom sam se našla u tom balončiću ideja za buduće postove, smjera u kojem ovo sve ide, želja i planova i shvatila sam da je došao trenutak da upalim laptop i napišem post.

O tome kako je Božić bio savršen.
Netradicionalan, ali fantastično naš, točno onakav kakav sam uvijek htjela.
O tome kako više ne mogu zamisliti da mi ovaj blog ne postoji u životu.
O novootkrivenoj ljubavi prema make up-u.
O spavanju do 10 sati ujutro i najsporijem mogućem izvlačenju iz kreveta.

Ali bit će vremena.
Uostalom, neke stvari više cijeniš kad ih zadržiš sama za sebe.

SHARE:

9 comments

  1. I sama sam uživala u potpunosti u čarima Božića u dvoje, u svakom trenutku i sekundi, a ono što je najbitnije, postove uvijek pišem kako se osjećam, na silu neću. Nije to onda to i bude bezveze :) Jedva čekam vidjeti novitete jer sam i sama ljubitelj novih početaka :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Baš mi je drago čuti da je i vama bilo divno za Božić :)
      Hvala ti! :*

      Delete
  2. drago mi je čuti da si uživala u Božiću, baš takav i treba biti...onakav kakav nam najviše odgovara kao osobama i našem raspoloženju. Trebali bi se i mi ostali voditi tvojim primjerom. Ja svake godine kažem da ću ga slaviti opušteno, a često me ipak bespotrebno umore te neke pripreme prije...ove godine nešto manje, a zadnja dva dana se baš nastojim više opustiti i pripremiti se mentalno za novu godinu kojoj se jako veselim. Jedva čekam vidjeti što si nam sve spremila. Ja isto imam svakakvih novih planova za blog i svašta, veselim se toj novoj godini kao malo dijete...i taj prvi dan mi je uvijek nešto posebno. Voljela bi ove godine otići negdje na izlet taj prvi dan nove godine, to me veseli više neko dočeci, dapače mislim da ću za to slavlje i staru godinu biti doma....:)

    Istina je da nekad više cijenimo neke stvari kad ih držimo u sebi..sve ima svoje vrijeme i ne treba ništa forsirati. Ja isto povremeno moram uzeti pauzu od bloga da bi se mogla opet vratiti puna novih ideja.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Puno ti hvala :) Drago mi je da si uspjela malo usporiti i ne izmoriti se u potpunosti za Božić i jeeej za početak nove godine i sve planove koje imamo u glavi, nadam se da će nam se ostvariti :)
      Ja ću preskočiti doček na ulici i također ostati u stanu jer mi se iskreno ne da ludovati po gradu, nije mi to više nekakva fora, a slažem se s tobom po pitanju izleta na prvi dan godine, mislim da ćemo i mi negdje otići jer mi je to puno puno ljepše od derneka u ponoć :D

      Delete
    2. i meni je to sto puta bolje...ceste su prazne, svi spavaju, a taj dan mi uvijek izgleda tako nov i poseban (možda je to samo u glavi, ali ako i je nema veze).

      Delete
  3. Meni je jos uvijek tako zanimljivo i "smijesno" koliko smo si nas dvije slicne! Sve ovo sto sam procitala kao da sam ja pisala ili kao da si citala moje misli o svemu sto sam ja htjela napraviti ili sam napravila kroz 12.mjesec. Ja takodjer nisam imala niti malo tradicionalan Bozic, muz doma u Helsinkiju ja kod mojih u Sibeniku, vani sunce pici, milina, pa se islo u cijelodnevne setnje, druzenje s bracom i sestrom, odlasci do Zagreba, Splita... Ma sve me to ispunilo i inspiriralo za novu godinu a Bozic sam po sebi, volim sve sto predstavlja i cijelu vibru koju on pruza ali kad sam vidjela kako su ljudi stvarno manito natrpavali Konzum kolica sa tonom hrane i svakakvih ludorija, kad su se doslovno zene pocupale za ukrase za jelku i sl... E onda mi je bas pao mrak na oci i sve sam to lijepo sabotirala. Svakome sam od svojih posvetila svoje vrijeme, skuhala skromni Bozicni rucak i dala im svima po sitnicu koje sam vukla jos iz Helsinkija sa sobom.

    Birati put kojim se rijede ide, e tu sam pravi professional, uvijek idem tom "neutabanom" stazom ali zato uvijek i ponudim nesto (u svakom smislu) iza cega stojim 100%... Drago mi je da nas ima jos ovakvih i da u moru mlitavosti, povrsnosti i "lako cu ja to", ima nas koji stvarno ulozimo sebe cijelog u ono sto radimo ili kad djelujemo... To mijenja cijeli svijet oko nas a i takav pristup ljudima i stvarima moze pomoci tim istim ljudima puno vise nego sto cemo to ikad znati.

    ReplyDelete
  4. Vec sam te pohvalila, ali slike su ti divne, diiivne! Sretni ti blagdani! :)

    ReplyDelete
  5. Svima nam je potrebna virtuelna pauza, a moja počinje danas/sutra. To ne podrazumeva Instagram, naravno :D Stvarno ne treba siliti postove već uživati u stvarnom životu koji mi se čini da nekada trpi pored monitora i sedećeg položaja. Uživala sam u tekstu i jedva čekam nove postove. Vidim da si provela predivne dane i jako mi je drago. Ja ne podnosim bilo kakve tradicije gde se podrazumeva kako treba slaviti nešto već i u tome treba biti svoj tako da te potpuno razumem... Želim ti da uživaš i dalje :) :*

    ReplyDelete
  6. Ja sam zadnjih tjedana kod mame jer ne mogu dizati sina a ona nema interneta... ne trebam ni reći da sam dvije gige mobilnog spržila u roku tri dana, a naknadnu gigu koju sam kupila u roku par sati... tada sam svatila koliko sam ovisna i koliko trebam otkačiti od svega... ajde, neće svijet stati ukoliko zakasnim s komentarom ili lajkom... baš nekada treba znati mjeru.
    Drago mi je da si uživala u ovim divnim danima... pusa i još jednom, sve najbolje! :*

    ReplyDelete

Thank you so much for all your lovely comments :)

© Smile, Snap, Sparkle.. All rights reserved.
Blogger Designs by pipdig