Wednesday, February 10, 2016

I što sad?



Na prvi pogled se nije ništa promijenilo, ali zapravo se promijenilo sve.
Ovakav format bloga mi trenutačno ne paše. 
Bavim se isključivo fotografijom i filmom.
Ne piše mi se. 
Rekla sam da ću prestati kad više ne bude zabavno, ali se svim silama trudim da četiri godine truda ne izbrišem iz postojanja jednim klikom. Impulzivna jesam, ali sam se ipak naučila kontrolirati.
Želim clean slate, jednu nulu, bijeli papir iza kojeg će stajati današnja Matea. 
Matea, koja živi i diše svoj Forever, your teddy bear projekt. 
Koja u slobodno vrijeme gleda filmove i kad piše, onda piše o njima.
Ili piše dnevnik, jer ima pamćenje kao zlatna ribica kad su životne stvari u pitanju.
Koja sve novce troši na filmove za polaroid i analogni fotić.
Koja je dnevni boravak pretvorila u studio za fotkanje.
Koju kiša inspirira više nego lijepo vrijeme. 
Koja želi samo fotkati, snimati, zapisivati i putovati.
Upoznavati nove ljude. Izmamiti nekome osmjeh na lice.
Bivša modna blogerica koja je zimu provela u dva para hlača i dva džempera. Jer su mi najdraži i u njima se najbolje osjećam.
Odjednom nema više pizdarija. Ni lutanja. Ni gubljenja. 
I tako, nikad sigurnija, zašto imam dojam kao da nikad više neću moći napisati nijedan post?



SHARE:

20 comments

  1. Znas kako su od davna rekli... Slika vrijedi 1000 rijeci... Zato volim umjetnost... Nekad ne moras nista reci, samo "napraviti" i reci ces vise nego sto bi to ikad mogao sa xy rijeci. Samo nemoj brisati ovaj online dnevnik, jer je meni uvijek divno i inspirativno mjesto. Mjesto gdje sam i upoznala sve tvoje projekte i divne kreacije, mjesto preko kojeg sam i tebe upoznala u stvarnom zivotu... Nista se od toga ne bi bilo dogodilo da nije ovog mjesta, tako da bih ti savjetovala da pricekas s tom odlukom. :) Dotad... Samo fotkaj, zivi, voli, radi sve ono sto i kako zelis!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti, draga moja! Sigurno se neću zaletjeti s odlukom, previše mi znači ovaj kutak i svi vi koje sam preko njega upoznala tako da definitivno tu ostajem, ali će definitivno doći do temeljitih promjena s vremenom :) <3

      Delete
  2. nikad ne reci nikad...doista blog može postati rutina i onda se tu dogodi ta kreativna kočnica, kada shvatimo da nas nešto što nas je ispunjavalo sada pomalo koči. Koliko god ljudima blog izgledao kao nekakav hobi u slobodno vrijeme, istina je da oduzima dosta vremena i da nam se uvlači u misli i postaje neki lajtmotiv...i možda onda stvarno ima smisla napraviti mali odmak i razmisliti, što i kako, pa ga onda posložiti na novi način, u nekom novom ritmu koji će nam odgovarati i koji nas neće kočiti.

    Prekrasna je ova fotografija i divno ju je vidjeti u većem formatu (na računalu).

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti! :)
      Problem je što više uopće nemam slobodnog vremena i naprosto kad dođe trenutak u kojem bi se htjela posvetiti blogu, naprosto nemam snage ni volje. Znam da želim krenuti u nekom drugačijem smjeru, ali će mi trebati malo vremena da sama sa sobom sve posložim :)

      Delete
    2. znam što misliš, nekad se jednostavno nema vremena i nema smisla oduzimati si vrijeme od prijeko potrebnog odmora...zato i te pauze u blogosferi ne bi trebale biti nikakav bauk i sama razmišljam da odem na jednu kraću pauzu. Ja se ipak nadam da nećeš odustati jer mi bi puno puno falio tvoj blog.

      Delete
    3. Slažem se s tobom, pauze u blogosferi stvarno ne bi trebale biti nikakav bauk, prirodno je da se tu i tamo dogode :) I hvala ti puno, sigurno neću odustati :) <3

      Delete
  3. I sama si rekla da nije baš pametno da se vodiš jednom impulsivnom odlukom. Meni bi bilo užasno žao da nestaneš odavde, ali naravno, odluka je tvoja i kao što smo sve rekle već milion puta, blog nije nešto što treba raditi na silu. Sasvim je normalno danas želeti jedno, a sutra drugo, dvoumiti se, odustati, nastaviti itd. Fokusiraj se na ono što je tebi bitno, na ono što želiš, na ono što si TI. Evo da skratim priču, ja ti kažem da ne odustaješ jer mislim da bi mnogima bilo krivo (meni, podrazumeva se), a verovatno i tebi <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Puno ti hvala na ovim riječima, definitivno blog neće nestati jer zapravo ne mogu zamisliti da ga nema, postao je on preveliki dio mene tokom ovih par godina i nećemo se tek tako odvojiti :) <3

      Delete
  4. Meni se svidja svaka tvoja recenica, a pogotovo fotografije koje su fantasticne.
    Radi kako se osecas, uvek se mozes vratiti na modni blog.
    Saljem ti veliki pozdrav :*

    ReplyDelete
  5. Shvaćam te u potpunosti. I sama sam takva, volim to kretanje od nule, građenje nečega iz korijena, bez "repova" nekih prošlih dana, neke stare mene, ali opet...koliko god mi to odgovara polako prihvaćam činjenicu da ni nadogradnja, pa čak i kada je potpuno drugačija od temelja, nije kraj svijeta nego nešto najprirodnije...evoluiranje. Pa tako ni ona "modna Matea" nije smetnja ovoj, nadogradi sve novo...projekte, dnevnike, komentare na filmove, fotografije na ranije zaleđe i jednom će ti biti drago, kada vidiš kako se čitav put kretao i razvijao. Vjeruj mi, kažem iz svog iskustva...od 15. godine i prvog bloga promijenila sam (ugasila) nekoliko njih, a danas bih voljela da imam i te stare materijale, uspomenu na staru mene. Na kraju, Matea koja čuva sve one dnevnike ne bi jednim klikom ugasila ovaj kutak. ;)
    Odluka je tvoja, ali eto i svaka od nas ima svoje ali. :D
    :*** <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti puno, draga moja! Pogotovo za ovu predzadnju rečenicu gdje spominješ dnevnike, nešto me ubolo po tom pitanju kad sam je pročitala i zaista sam shvatila da si vjerojatno nikad ne bi oprostila da ugasim ovaj kutak. Tako da definitivno idemo dalje, tko zna kako, ali ne dam se :D :***

      Delete
  6. Da... bas bih i ja voljela da mozemo popiti jednu kavu od pet sati i raspraviti sve muke i jade po blogu.
    Shvacam te u potpunosti. Ja se samo nikako ne uspijevam izraziti tako dobro kao ti po tom pitanju. :)
    Da, i ja imam taj raskol izmedju privatnoga zivota u kojemu sam sve osim trendy blogerice s toliko problematika o kojima bih pisala a s druge je strane blog koji je bio zamisljen kao neki moj kutak u kojemu ne zelim pricati o nicemu doli o sitnim, modnim bedastocama koji zivot cine ljepsim... ALI, dolazi do raskola kada jednostavno vise ne zelis odvajati "the zivot" od "zivota" ali vise ne znas kako i na koji nacin... kako stvoriti formu koja ce te ispunjavati u potpunosti.

    Vjerujem da nije rijec o dvije Matee koliko o onoj istoj Matei ali sa nekim drugacijim prioritetima i drugacijim zivotnim aspiracijama. Zahvaljujuci onoj Matei, ova danasnja postoji. Tako je i sa mnom.Trebamo samo naci novi oblik izrazavanja ukoliko ga uopce i zelimo naci. Tu je sad vrijeme... pa cemo vidjeti.

    Ja naravno ne zelim da odes jer je suvisno reci koliko ovaj tvoj kutak meni znaci. Uzmi predah i razmisli. Ne srljaj.
    S druge pak strane, sta god bilo, znam da ces i dalje ostati u mome zivotu kao prijatelj a na kraju dana, samo je i to ono -za prave- bitno. :)



    ReplyDelete
    Replies
    1. Eh fale mi naše kave...gotova si kad se konačno doselim opet u Zagreb haha :D
      Ma jooj ne znam se ni ja uopće izraziti po ovom pitanju, iznad glave sami upitnici, ali moram ti priznati da su mi se neke stvari malo iskristalizirale kad se ovdje izblebetala :) I u potpunosti te kužim kad kažeš ovo da više ne želiš odvajati život od the života, to se i meni dogodilo i našla sam se u nekom nepoznatom prostoru jer sve o čemu sam prije pisala me više u toj mjeri ne ispunjava.

      I neću otići, ne mogu, pa poludila bi od tuge da ugasim ovaj blog :D

      Delete
  7. ma ponekad promjena dobro dođe. ne kažem da tribaš ugasit blog, to nikako ne bih volila (koliko god te u zadnje vrime nemam vrimena pratit kao ni ostale drage mi blogove), ali nije dobro ni da ti blog bude opterećenje. opusti se, oladi malo i pusti da vrime učini svoje. ako triba, napravi i pauzu, ali nemoj nikad prestat radit nešto šta te veseli. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti! :*
      Definitivno ga neću ugasiti, ali ću dobro razmisliti u kojem smjeru dalje.

      Delete
  8. Ovo pišem kao neko ko je tvom blogu godinama veran i ko je s tobom prolazio kroz sve promene, sazrevanje. Mislim da je odluka na tebi, ali ne bih volela da impulsivnost pobedi momenat, pa da sve ovo nestane. Mislim da je ovo dokument tvog odrastanja, različitih interesa, tvog duha. Jako šaren, prekrasan dokument. Razmisli o tome na ovaj način; jednog dana bićeš zrela žena, puna iskustava, nekih novih snova i želja, ali ćeš imati jedno sigurno mesto, mesto kojim si ostavila traga u šarenom virtualnom svetu. Uvek ćeš se moći podsetiti svih trenutaka i na neki način sagledati svoj identitet. Niko od nas nije apsolutno zadovoljan sobom, pogotovu ne fazama kroz koje smo prolazili (npr. jedna od meni sramotnih je kad su me prijatelji odveli na narodnjake, bez mog prethodnog znanja, pa sam morala ispoštovati dobru nameru, a potom mi se ta jedna pesma vrtela po glavi mesecima, bljak!) :D Al' sam uporedila! Šta god da odlučiš- imaš puno pravo na to i moju iskrenu podršku. Na kraju dana u krevet odlaziš sa svojim mislima i razumom, bitno je da si zadovoljna.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti, draga moja, ne mogu ti opisati koliko su mi ove riječi pomogle u donošenju konačne odluke <3 :*

      Delete
  9. Ahh, ma nemoj tako, polako :). Piši kad ti se piše, nemoj kad ti se ne piše i eto :). I nadam se da nećeš brisati blogić, a i ako izbrišeš, budi tu negdje, da te gledamo i dalje :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nema brisanja, mislim da si to ne bi mogla oprostiti, previše bi mi falio :))

      Delete

Thank you so much for all your lovely comments :)

© Smile, Snap, Sparkle.. All rights reserved.
Blogger Designs by pipdig