Monday, June 6, 2016

Hometown: Friend or Foe?


I'm sitting on the bed in my teenage room in the middle of the afternoon while the weather outside is slowly changing from bad to worse, painting the entire sky black with loads of thunders as a soundtrack. Frida is sleeping next to me, my room is a total mess and I can't help but feel like a 15 year old all over again, rebellious and full of questions.

Yes, I'm back in Šibenik.
Back home.
In my hometown.


And if you're read some of my latest posts you may have picked up the information that Šibenik and I have a very complicated relationship. And it has been that way for pretty much my entire life.

A few days ago, when Mario and I began planning this little vacation, I started to think about the concept of a home. Is it the place, or space, or people or some particular mood that sticks with us and makes us embrace one particular city as our home sweet home? Or can we feel like home at any place where we feel great?

Let's take my very strong love-hate relationship with Šibenik as an example.
For as long as I can remember, I wanted to run away from it. I couldn't stand how passive it was, how nothing that interested me ever happened in there, how I had such a hard time meeting people who shared similar interests with me, how unfashionable the streets have felt...at that time I didn't know how to fight that feeling so I expressed myself through a strong case of personal style. I was never interested in what was going on right in front of me, my mind and heart were always somewhere else.

Somewhere far far away.


But I still did cry a bit when I was leaving for university.
Some of the best moments of my life have also happened here.
Some of my best friends still live here.
And no matter how many times I tell Mario that I have absolutely no interest in coming here (I visit it once, maybe twice a year mostly because I miss my grandparents), I still love it when we get here. I still want to wander those old streets and visit the places I love the most. Is that a case of a 'home sweet home' factor or are my emotions just one big mess?

They say 'home is where your heart is' and I cannot help but wonder - where is my heart?

The thing is, I love Šibenik through its arhitecture and history. I enjoy taking photographs of it and spend some time walking around the old town core. You'll never hear me say anything against it because I think it's so beautiful and unique. And no matter how unfriendly it feels at times, I know that a huge part of me has been defined by the city itself.

And I love our family house so incredibly much, especially my teeny tiny room that's filled with words, photos and memories. It was the only place in this town where I always could've been 100% me. It was my happy and safe place. It was a small universe that could've become anything I wanted. And in a way it still is.


So when somebody says 'home' to me, the first thing that pops into my mind is this little, old and comfy bed in my old teenage room which holds the entire history of me. It is a unique and fragile space that's never gonna be replaced with something else, no other room or house or city could ever take its place because this is where my heart is.

And every other city I've ever been to or have lived in, including Rijeka where I currently reside (and love so very much), are different parts of the same story. And without all those experiences I would've never been able to cherish this one like I do.
The truth is, there are millions of places where I feel like home and that list is growing on a daily basis but there is only one place that's forever gonna be defined as a home to me. And it's not about the city, it's all about the emotions and your own history.

Now tell me, what is home to you?


Follow

SaveSaveSaveSave
SHARE:

34 comments

  1. These photos are absolutely stunning! x

    Eleanorclaudie.com

    ReplyDelete
  2. This is lovely - I think home is a place where you feel content and humbled. It doesn't have to be a house, or where you grew up. I often refer to Paris as home as that's what it feels like to me when I'm there.

    Corinne x
    www.skinnedcartree.com

    ReplyDelete
    Replies
    1. I completely agree with you and I love how you refer to Paris as your home! :)

      Delete
  3. Ja sam s godinama dosla do zakljucka da nije bitan grad; bitni su ljudi.
    Ne zivim trenutno u svom gradu (pod "svojim" mislim na mesto gde sam odrasla, gde su mi roditelji i najblizi prijatelji), morala sam da se preselim zbog svog muza i lepo nam je ovde, s tim sto bih ja volela da smo svi u istom gradu ili da smo bar manje udaljeni (npr.da smo bar u istoj drzavi :))
    Prelepe su fotografije Sibenika.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Apsolutno se slažem, taj ljudski faktor je naprosto prejak i toliko utječe na sve, ponekad čak i u negativnom kontekstu. I mi smo obiteljski rasuti po sto različitih lokacija i također mi ponekad fali da smo kao nekoć davno svi u istom gradu, jako blizu tako da te kužim :)

      Delete
  4. A sta reci? Sibensko dite... Nesto ima u ovom gradu tako gnjilo i cudno a opet tako prekrasno i posebno. Povijest, arhitektura, osijecaji, uspomene, more... Sve me to navelo da zakljucim isto sto i ti, jedino ce Sibenik za mene biti "home" za zauvijek, sve ostalo su mjesta koja su nekoc bila, trenutno to jesu ili ce mozda biti moj dom, jer ja nosim dom svugdje gdje sam sretna i gdje su ljudi koje volim. Dom mi je cijeli svijet i stvarno sam i zivjela na raznim mjestima/ gradovima a i zeljela bih se preseliti jos jednom 5 puta na razlicite strane svijeta, ali "home"... E pa to je jedino Sibenik... :) Isto kao i ti, koliko god sam ga mrzila i koliko god me je prije gusio, sad ga jedva docekam posjetiti i uvijek se iznova zaljubim u svaki kutak ovog grada.

    ReplyDelete
    Replies
    1. To je to, draga moja! Što više reći, a da danas na kavi nismo prokomentirale o ovoj temi, ako ništa drugo, drago mi je da nas je ovaj grad na kraju i spojio :)

      Delete
  5. Very inspiring article!! I love your images as well <3

    Marta
    www.martamademoiselle.com

    ReplyDelete
  6. Nisam u situaciji kao ti (love-hate) prema svom Zagrebu, ali mogu te razumjeti. Meni osobno je Šibenik divan u smislu koji si spomenula...povijest, arhitektura, pogled na more i iz te perspektive ja, kao netko sa strane, imam dojam da grad ima dušu. O onom drugom aspektu tvog odnosa s njim ne mogu pričati, ali da, teško da se nešto može zvati domom u punom smislu riječi ako se ne nalaziš u njemu, ako guši tvoje afinitete i razilazite se po gotovo svakom pitanju. Ali eto, zato ćeš uvijek imati tu svoju sobicu koja će biti baš to - home, sweet home.
    Ja bih svašta nešto napisala na ovu temu, ali nakon nedavnog posta i nemam se smisla ponavljati, a i iskreno, ne želim sebe opet zaplitati u tu priču i analiziranje jer će opet biti suza i depresije. ;)
    Za fotografije ne znam što reći - ostavila si me bez teksta. Ova prva b/w mi je posebno ufffffffffff! *-* <3<3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Joj a bolje mi je da ne počinjem prema svojoj vezi sa Zagrebom haha :)
      E sad idem nadoknađivati tvoje postove da vidim što sam to sve propustila (odeš na odmor par dana i odjednom ko da si pao s Marsa haha), ali već nekako mogu pretpostaviti o čemu pričaš :) I hvala ti za fotke, drago mi je da ti se sviđaju, to su neke moje starije fotke Šibenika, taman negdje iz vremena prije odlaska u Rijeku i baš su mi nekako posebno drage, pogotovo jer takve stvari više nemam običaj raditi :)

      Delete
  7. Ja se poprlično pronalazim u tvojim rečima mada ne mogu da kažem da je baš love/hate odnos u pitanju kada govorim o Beogradu u kojem sam se rodila i provela skoro ceo život. Tamo mi se uvek u isto vreme i ide i ne ide. Ide mi se kod mojih i to je taj neki mali začarani svet za kojim čeznem kad me umori to što sam odrasla. Uvek sam bila neko ko je maštao o novim destinacijama, često mislim da je petogodišnja verzija mene baš dobila ono što je želela, jer to što zračiš, to i privlačiš, ali isto tako ne znam šta za mene znači "home". Mislim da je to neki presek mesta gde su mi roditelji i dragi ljudi, i ove ovde stvarnosti i moje nove male porodice. U oba grada se osećam često kao neko ko ne pripada ni u jednom, a isto tako osećam se kao kod kuće na nekom skroz 10-om mestu. Isto tako "patim" i za druga dva gradića u Španiji u kojima sam studriala i živela na kratko. Možda nam i ne treba samo jedno mesto i neka konačna definicija. Kao i Ela, imala bih svašta da kažem na tu temu, ali mislim da se mi koje smo u relativno sličnim situacijama generalno podudaramo u tim nekim stvarima.
    Šibenik iz moje perspektive deluje kao grad koji definitvno želim da posetim nekada, a tvoje slike su san snova. Posebno mi je lepa ona sa parom i odrazom u bari :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. E dobro si ovo rekla - 'Tamo mi se uvek u isto vreme i ide i ne ide.' jer točno tom rečenicom i ja mogu opisati nekakav moj odnos prema dolasku u svoj rodni grad. A onda pak kad dođem ovdje mi se ne da tek tako otići natrag...stvarno neki konstantni začarani krug i čovjek pomisli da će s godinama postati malo pametniji po tom pitanju, ali ne ide i gotovo :) Baš sam se pronašla u ovom tvom komentaru, mislim da bi se itekako dobro napričale da se negdje na pola puta svih ovih naših gradova nađemo na kavici :D
      I hvala ti za fotke, baš mi je drago čuti da ti se sviđaju! <3

      Delete
    2. Pa ono, budem ja uskoro bila negdje na pola "svih ovih vaših gradova". A i kava tamo nije za odbaciti. :P

      Delete
    3. Bome, mudro zboriš, sviđa mi se :D
      Morati ćemo to nekako provesti u djelo! :)

      Delete
    4. Baš tako, misliš da će se te neke stvari posložiti vremenom, ali ne, sve uvek iz početka :D Ja sad idem krajem meseca kod mojih pa se već pripremam na kojekakve krize :D
      Joj, što bi nam bilo lepo! :) Hoćemo nekada, obavezno! <3

      Delete
  8. Šibenik looks and sounds absolutely lovely. As they say, the grass is always greener...I think that many of us feel dissatisfied in our hometowns and long to escape. Nevertheless, as long as we have a piece of our heart there {i.e. family}, we'll always return.

    xx

    ReplyDelete
    Replies
    1. Thank you, it really is a lovely place! And I completely agree with you, as long as something dear to our heart is in our hometown, we'll always return to it :)

      Delete
  9. ne mogu puno komentirati na ovu temu jer se nikad nisam selila. lijepo mi je ovdje gdje jesam i ne mogu sama sa sobom odlučiti kako bi mi bilo dalje i bi li možda bilo puno bolje. znam da bi zbog ljubavi otišla i na kraj svijeta. eto, samo to znam. zbog posla ne znam. posao bi morala obožavati da bi se preselila zbog njega dalje. :) ja ću komentirati slike koje me uvijek oduševe kod tebe <3 bila sam 2x u šibeniku, onako na kratko, na par sati obići ga i divan je, nadam se jednom ga ponovo posjetiti i provesti više vremena u njemu i upoznati tebe :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Joj hvala ti za slike, draga moja, to mi puno znači :) E ja bi te s guštom provela po Šibeniku kad bi se ovdje našle u isto vrijeme, ostaje nam samo vidjeti hoće li naša kavica pasti prvo u Osijeku ili ovdje kod mene :) Ili možda u Rijeci, ništa nije nemoguće? :*

      Delete
  10. ja mislim da je imam slični odnos s Mostarom, u jednu ruku ga doista volim, a u drugu me frustrira što ne mogu kada mi pukne otići u svoje omiljene muzeje, kazalište, gledati operu itd. Mislim nije ni Split velegrad, ali opet nudi dosta mogućnosti....S druge strane, mali gradovi isto imaju svoju draž....Svoj Split trenutno gledam iz Supetra i čini mi se blizu pa mi ne fali...doslovno vidim svaku zgradu. Jako mi se svidio tvoj tekst...mislim da svako mjesto ima ne samo neke svoje prednosti i nedostatke nego i neke posebne veze s našim srcem i dušom...ja se znam zezati da mi je srce podijeljeno između Mostara i Splita, ali da mi je duša na Hvaru...ne mogu opisati koliko dobro se osjećam na Hvaru, taj je otok za mene jedna posebna dimenzija izvan svakoga prostora i vremena....tako da...jako zanimljiv tekst, baš me naveo na razmišljanje.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Mislim da se dobro kužimo po ovom pitanju, i naravno da mali gradovi također imaju svoju draž, s vremena na vrijeme volim pobjeći u njih i uživati u toj tišini, mirnoći i opuštenosti, ali me uvijek nakon određenog vremena počnu gušiti. Zapravo mislim da je to nekakav začarani krug jer mi se isto događa i s većim sredinama, potreban mi je dobar balans i jednog i drugog kako bi mogla maksimalno uživati. I kad malo bolje razmislim, sviđa mi se to :) Puno ti hvala na lijepim riječima, drago mi je da ti se svidio tekst! I apsolutno razumijem tvoje osjećaje prema Hvaru jer ih imam i ja, provela sam na Jelsi skoro pa sva ljeta u životu i da mogu, opet bi se iznova stalno vraćala tamo. Otoci su magični na jedan totalno drugačiji način, ima nešto u toj vožnji trajektom do odredišta , oduvijek sam to obožavala :)

      Delete
    2. i ja....naši otoci su stvarno jedna fantazija:) ta vožnja trajektom me uvijek opušta, to mi jedno od najdražih mjesta na svijetu....možda bi ja trebala tražiti posao u Jadroliniji ha ha ha....

      I ja volim taj neki balans između manjih i većih sredina....rado bi se zaletjela do Zagreba češće da mogu, a ne samo jednom godišnje ili manje.

      Delete
  11. usput meni je Šibenik predivan....i tvoje fotografije su san snova.

    ReplyDelete
  12. Yes this post resonates so much with me! Home really is about the emotions and not about the place - like you I have many places that feel like home. I was born and spent 9 years in one place and that feels like home whenever I go back then I spent time living in 3 other places and they all feel like home. I never really know how to answer when someone asks me where I come from!
    Amy xx
    www.callmeamy.co.uk

    ReplyDelete
    Replies
    1. I'm glad to hear that and I totally feel the same, at times I tend to say that I carry my home with me everywhere I go because it kinda sums up that feeling perfectly! xx

      Delete
  13. Totally understand that weird contradiction one often feels when thinking about "home". I'm a photographer, as well, and I can't say that my home is terribly interesting; I always yearned for something with history and culture, a bit like your hometown! (I'm from the US). I think your hometown looks incredible and I'm a bit jealous you have such gorgeous architecture to photograph right outside your door!

    Really beautiful photographs XX
    Vanessa
    www.theretropenguin.com

    ReplyDelete
    Replies
    1. Well in that case I can borrow you my hometown whenever you need it :D

      Delete
  14. Hello, home is where my heart is as someone said it before. Thankfully my family is rather flexible with locations etc so whenever we are there is home for us. As long as we are with the loved ones any place is home.


    I would love to connect with you on multiple platforms if we have not already:
    Bloglovin: https://www.bloglovin.com/blogs/igaberry-13323143
    Instagram: https://www.instagram.com/igaberry
    Twitter: https://twitter.com/igaberry1

    Love, Iga x

    ReplyDelete
  15. Kada sam godinu dana živjela u Zadru, shvatila sam koliko u biti volim Zagreb. Do tada je bio- ono-ok... moj grad ali ništa posebno! Kada sam otišla, srce mi je puklo i sjećam se još i danas koliko sam plakala svaki puta kada bi autobus prošao Lučko i kada bi ugledala ona sva svjetla i znala- kući sam!
    Danas, kada sam ipak starija i svjesna da je život nepredvidiv i da sutra možeš završiti u nekom drugom kutku bilo dmovine bilo svijeta-mogu se zamisliti i negdje drugdje ali ipak-Zagreb će uvijek biti dom u mome srcu!
    Mislim da svi ti osjećaji proizlaze iz tog nekog djetinjstva i uspomena... ipak se tada razvijamo kao osobe i zahvaljujući svim tim nekim događajima smo na ovaj ili onaj način ono što smo danas... zato se vežemo za neko mjesto i ta povezanost s tim mjestom, na taj način je neraskidiva...

    ReplyDelete

Thank you so much for all your lovely comments :)

© Smile, Snap, Sparkle.. All rights reserved.
Blogger Designs by pipdig