Wednesday, September 14, 2016

Life After University: First Impressions


I'm currently sitting in front of my laptop with wet hair and no make-up on, going through the documentation of one documentary project I have a meeting about in Zagreb tomorrow. I found out about it yesterday afternoon while reading a new Zoella book and bitching about this crazy heatwave.

Yes, Academy is done. Finished. Once and for all.
It happened last week but it already feels like years ago.

Maybe it's because I've already been in this position after getting my BA degree or maybe it's just due to the fact that life happens and doesn't allow you to properly adjust to this new situation of not being a student anymore (cheers to that!).

In a way, I feel a bit weird about not having to return to Academy in October because that has been a well-known routine for so many years but I'm most definitely not sad about it because I'm so ready and looking forward to making new routines and focusing on this crazy little big thing called real life.

And even though freelance life is insanse, intense and kinda scary because it guarantees no safety, I'm so happy that it's my current reality.
It's no secret that this is the lifestyle I always wanted, ever since I was a little girl who fell in love with that on the road life of a filmmaker because I was surrounded with it. It was so addictive, different, creative, free and fun and pretty much from day one I knew there is nothing else in the world I wanted more.


What's strange about this feeling is the fact that the very next day after getting my degree I felt like that story belonged to deep past, like it had happened 5 years ago instead of just a few days. Like I had finished one book, returned it to the shelves and opened another one, only this one had blank pages inside.

I don't think I've ever been this calm in my entire life. And happy. And confident.

This actually has nothing to do with the fact that student life is now behind me, it's about all the experiences I've gone through on this journey (the good and the bad) that have shaped me in the person who I am today.

Please don't get me wrong, I am definitely not the most fearless person in the world but I'm working on it. I don't have everything figured out. Actually I have nothing figured out but I know what I want and in my world, that's all that matters. So many things scare me but I'm not letting them get to me. But also, let's not forget that a healthy dose of fear is a good thing, it means you're still a human being with emotions.

Cheers to the crazy beautiful unknown and I'm so glad I have all of you guys with me along for this adventure!

Follow

SHARE:

22 comments

  1. I know exactly how you feel. Suddenly, your calendar feels wide open, and you don't know what to do with yourself after University. Enjoy it - the world is your oyster!

    xx

    ReplyDelete
  2. Biti freelancer i sam svoj boss je jako stresno, super odgovorno i zahtjevno ali i najbolje zanimanje/ pozicija na svijetu. Ja sebi i onima koje volim ne bih nikad pozelila nista drugo nego upravo to, da sanjaju i da pretvore svoje snove u stvarnost. Znas onu, build your dreams, don't go and build other people's dreams, yours won't stand a chance to maybe ever come alive.
    Zelim ti svu srecu i zivce ovog svijeta, you'll need them! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. E točno je tako kao što si rekla, potpisujem! Hvala ti na lijepim željama! <3

      Delete
  3. Mislim da je strah često dobar pokazatelj i nije slučajno da nas preplavi neki osjećaj strahopoštovanja kada nam je do nečega jako stalo, npr. kada pričamo o nekoj knjizi koja nas je oduševila ili nekome do koga nam je jako stalo.

    Sjećam se da su mi jednom rekli (mislim da je to bilo na nekoj radionici o medijima na koju me poslala udruga u kojoj sam tada volontirala) da je na televiziji strah pozitivan osjećaj jer ako osoba koja je novinar ili voditelj nema barem tu blagu tremu, onda znači da joj nije stalo do toga....ja sam nekad imala gotovo pa panični strah od javnoga govora, ali s godinama me to prošlo i naučila sam taj strah pretvoriti u nešto pozitivno.

    Biti freelancer nije lako. Meni to u pravilu izgleda ovako, ili me zove sto ljudi i moram odbiti neke prilike jer dan ima samo 24 sata ili me ne zove nitko....ali kada radiš pošteno, stječeš neke kontaktne, javljaju ti se ljudi s kojima si već radio, vraćaju ti se....to zna biti pomalo mukotrpan proces, ali puno ga je ljudi prošlo i izgradili su si neki posao. Meni je uvijek draže raditi nego ne raditi pa prihvaćam i neke poslove koji mi i nisu nešto isplatljivi, ali kao što kažu negdje se mora početi...

    Moja kuma je upravo otvorila školu stranih jezika u osmom mjesecu trudnoće....i to je bio rizik, ali baš zato što je trudna odlučila se ostaviti posao na kojem su je iskorištavali. Nije lako biti sam svoj šef, a često je kraj fakulteta tek početak...ali sve ima svoje prednosti, kada nemamo tu neku sigurnost, taj neki posao od osam sati, onda imamo i više kreativnosti....a osim toga tako je lijep osjećaj kada nešto sam postigneš, kada znaš da te nije nitko pogurao, nitko preporučio već da si sve stekao svojim radom. To je kao što ona reklama kaže- neprocjenjivo.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Slažem se s ovim što si rekla o strahu, ako ga nema onda to zaista znači da nam nije dovoljno stalo jer treme u takvim situacijama uvijek mora biti, barem malene. Ja sam isto prije zazirala od bilo kakvog javnog govora, doslovno su mi se noge znale tresti u nekakvim situacijama većeg stresa pred raznim komisijama / publikama, ali kao što si i sama rekla, s godinama i iskustvom naučiš to kontrolirati i pretvoriti strah u saveznika i onda sve ide kako bi trebalo.

      Ajme ovo je najveća istina po pitanju slobodnjačkog rada, ponekad ne znaš gdje ćeš sa sobom od pustog posla, a onda se zna zaredati par mjeseci kad nema ničega na vidiku. I ja sam znala prihvaćati neke poslove koji mi uopće nisu isplativi, ali su recimo kontakti bili dobri pa ne bi htjela odbiti, također mi se masu puta znalo dogoditi da nešto odradim pa nikad ne ugledam novce za to, ali to su bile neke početničke greške u kojima se nisam znala postaviti kako treba...sad mi se takve stvari u 99% slučajeva ne mogu dogoditi osim ako se baš sve ne uroti protiv mene :D

      Delete
    2. iskustvo je najveći i najbolji učitelji...vjerujem/ mislim da svi mi koji smo dovoljno uporni nađemo neki put...istina, nekad imamo taj osjećaj da se sve urotilo protiv nas i nekad se dogodi nekoliko loših dana ili tjedana, ali nikakvo loše razdoblje ne traje vječno.

      Delete
  4. e da...i moram pitati...je li sastanak možda o plišancima?

    ReplyDelete
    Replies
    1. I nažalost nisu plišanci bili tema sastanka, ali nikad se ne zna što budućnost nosi...

      Delete
    2. :( bila sam se ponadala...

      Delete
    3. Strah je ok, uvijek se sjetim Dostojevskog...kaze da oni koji se boje i bjeze, oni su kukavice, a oni koji se boje ali ne bjeze-se ne mogu nazvati kukavicama ! :)
      Ti si jedna hrabra zena jer nije svatko za freelancera i mnogi bi se ljudi s time tesko nosili ali ti ne! Velika si inspiracija i od srca ti zelim sve najbolje...ne sumnjam da cemo jos puno cuti o tebi! :)

      Delete
  5. Draga Matea, magistriramo u istom periodu, to je baš lijepo :). Pročitah tvoj post jučer dok sam stresno završavala svoj magistarski :D i kontam kako želim da se osjećam tako kao ti, ali ne mogu ovih dana da se stavim u taj mode nikako. Uskoro, uskoro :). Želim ti da tako nastaviš, optimistična i sretna i sve će to da se lijepo posloži :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Draga moja, baš me jako razveselilo čuti da magistriramo u istom periodu, nadam se da si uspjela dovršiti rad i da si zadovoljna s napisanim, a od sveg srca ti želim puno sreće na obrani iako uopće ne sumnjam da će sjajno proći kad si ti u pitanju! :) Počinje nam jedan uzbudljiv period u životu, uživaj u svakom trenutku i hvala ti na lijepim željama! <3

      Delete
  6. I was so ready to finish uni when I graduated too, it's a nice feeling isn't it? I'm sure you'll go on to do such exciting things!
    Amy xx
    www.callmeamy.co.uk

    ReplyDelete
    Replies
    1. Yesss, this feeling is amazing, I love it so much! And thanks a lot! xx

      Delete
  7. I understand that being freelancer can be daunting. You will definitely have some tough times but I am sure it will be worth it. Beginnings are always hard. Just think about the years of freedom to come! Iga x

    ReplyDelete
    Replies
    1. Thanks a lot for the encouragement! xx

      Delete
  8. I know how you feel :) I had the same feeling 3 years ago :)
    Take your time :)
    xo katy

    www.lakatyfox.com

    ReplyDelete
  9. Bravo za tebe, za tvoj novi početak i što osećaš samopouzdanje uprkos strahu. Mislim da je to skroz normalno i da mnogi od nas žive negde između ta dva. Važno je biti veran sebi i ići sigurnim koracima ka onome čemu težimo, a sve ostalo je ili nebitno, ili će se posložiti samo od sebe.
    Ivana je lepo opisala freelance svet i da, teško je nekada, iako drugima valjda deluje da mi takvi imamo vremena za sve i da ne radimo ništa. Ja sam oduvek znala da je tako zanimanje za mene, uprkos njegovim lošim stranama, ali isto tako ne mogu da vidim sebe u nekoj kancelariji 8 ili više sati bez ikakve ili minimalne mogućnosti ka napredovanju. Naravno, dokle god nisam primorana na tako nešto. Ovako bar imamo slobodu da menjamo pravac, da uspemo, da ne uspemo, ali da znamo da smo dali sve od sebe. Ne sumnjam da ćeš se snaći... <3

    ReplyDelete
  10. It sounds like you have loads of adventures ahead of you! Good luck in freelance :)

    Corinne x
    www.skinnedcartree.com

    ReplyDelete
  11. Čestitam i sretno u svemu što sada odlučiš :)

    ReplyDelete

Thank you so much for all your lovely comments :)

© Smile, Snap, Sparkle.. All rights reserved.
Blogger Designs by pipdig